Donosimo hrvatski prijevod razgovora s fr. Basilom Coleom, magistrom svete teologije (Magister in Sacra Theologia) objavljen na službenoj stranici našeg Reda, a koji je nadahnuće cijeloj dominikanskoj obitelji za promišljanje o našoj ulozi u ovome svijetu kao nasljednicima karizme sv. Dominika.
Basil Cole, OP, sin Provincije sv. Josipa (SAD), koji je zaređen za svećenika 1966., stekao je doktorat iz svete teologije na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskog u Rimu – Angelicum i obnašao razne učiteljske i formacijske dužnosti, stekao stupanj magistra svete teologije (Magister in Sacra Theologia) Reda propovjednika, koji mu je dodijelio Učitelj Reda, fra Gerard Timoner III, OP, 2023. godine.
U sljedećem intervjuu danom medijima Ordo Praedicatorum, Fr. Basil Cole, OP tvrdi da Red danas treba obučavati propovjednike koji su sposobni uvjeriti ljude da napuste neuredan način života, ističući da drevni teološki koncepti neće učiniti posao, ali su potpora za propovjednika, te istaknuvši da u današnjem svijetu, koji karakterizira moralni pad, postoji potreba za propovjednicima koji se ne boje odgovoriti na teška pitanja i uvjeriti ljude u istinitost moralnog mišljenja.
Što za Vas znači steći stupanj magistra svete teologije danog od Učitelja Reda?
Iako sam želio primiti čast generalnog propovjednika u svojim ranim godinama kao dominikanac, i bio razočaran kada su revidirane Konstitucije ukinule tu čast, postao sam svjesniji da sam postao fratar propovjednik za druge, ne za sebe. Štoviše, nikada se nisam smatrao sposobnim biti počašćen titulom magistra svete teologije. Bio sam skloniji biti upravitelj priorata, a zatim propovjednik. Tijekom mnogih godina mog dominikanskog života, padalo mi je na pamet da je postati propovjednik više od razvijanja umjetnosti retorike. U središtu jednostavne propovijedi za djecu, ili u duhovnim vježbama za laike, ili duhovnim duhovnim i redovničkim vježbama, čovjek mora postati teolog u granicama svojih talenata. Tijekom mojih formativnih godina nije me privlačila teologija svetog Tome Akvinskog niti njegovi komentatori. Umjesto toga, bio sam više usklađen s djelima D. Von Hildebranda, Jacquesa Maritaina i mnogih drugih koji su utjecali na prethodne generacije. Tek kad sam postao mladi suradnik Germaina Griseza, čiji su me spisi inspirirali, to me iskustvo privuklo djelima Akvinskog na način na koji mi je govorio sveti Toma. Dok sam propovijedao župne misije dvadeset i pet godina, slagao sam se ili ne slagao s Grisezovim monumentalnim djelom, poglavlje po poglavlje, Put Gospodina Isusa. Ponekad je prihvaćao moje kritike svojih ideja, a ponekad je odbijao mnoge prijedloge za poboljšanje. To mi je iskustvo, zauzvrat, dalo određeno povjerenje u moje sposobnosti i postupno me sve više usmjeravalo prema spisima sv. Tome. Nekako su učenja mojih izvornih odgajatelja oživjela u mom umu i srcu. Također sam počeo uviđati koliko su Akvinčeva teološka i filozofska djela bila praktična i vjerna stvarnosti, kako prirodno tako i nadnaravno.
Što bi po Vašem mišljenju bio trenutni teološki prijedlog Reda Crkvi i svijetu?
Čini se da danas Crkva u Sjedinjenim Državama i u zapadnom svijetu živi prema subjektivnim osjećajima, a ne prema načelima. Ono što su prošle generacije koje su bile manje-više kršćanske, ako ne i katoličke, smatrale zlom, sada se smatra dobrom za kojim treba težiti ili tolerirati, čak i ako ne zadovoljava uvijek osobno. Moglo bi se reći da je nova definicija sreće slijediti ono što je prirodno, slobodno odabrano i čini da se osjećate dobro. Dogme, zapovijedi, savjeti, opomene su nevažni sve dok nitko nije oštećen. U području medicine treba težiti i slijediti ono što je moguće. Sva su seksualna iskustva dobra osim silovanja, tjelesna teleologija se može prepraviti, eutanazija može učiniti da se netko spasi od nepotrebne patnje i također spasiti zemlju od nepotrebnih troškova održavanjem starijih na životu.
Brakom i obiteljskim životom može se manipulirati da bude što god netko želi, preljub kao vrsta braka s kontracepcijom ili bez nje može biti dobro za ostvarivanje, javljaju se veze s mnogim pripadnicima oba spola, pripadnici istoga spola stupaju u brak. Prijeti nam skori kolaps financijskog sustava. Ta obezvrjeđivanja samo su vrh ledenog brijega kaotične kulture koja je na rubu smrti.
Zadaća Reda u ovim burnim danima ekonomskog i moralnog pada neće biti stvaranje novog metafizičkog sustava mišljenja. Nova kristologija ili novi trinitaristički projekt nisu rješenje golemih problema s kojima se suočava civilizacija. Dijalog s ateistima, muslimanima ili protestantima ne može danas biti veliki izazov za Red. Ono što Red danas treba je osposobiti propovjednike koji su sposobni uvjeriti ljude da napuste neuredan način života. Stari teološki koncepti neće obaviti posao, ali mogu biti potpora propovjedniku. Kao što se ponekad kaže u ratovanju, “trebaju nam čizme na zemlji”. Dok trebamo autore koji pišu za znanstvene časopise, još više trebamo braću na internetu koji svoju publiku uvjeravaju u vrijednosti čistoće, nesebične ljubavi, obiteljskog života i koji odgovaraju na pitanja o vjeri. Za svakog autora Reda potrebno je deset propovjednika koji se ne boje odgovoriti na teška pitanja i uvjeriti ljude u istinitost moralnog mišljenja.
U kontekstu skandala koji uključuju svećenstvo, kakav bi bio doprinos moralne teologije formaciji budućih dominikanaca?
Odgajatelji također moraju biti teolozi sposobni objasniti i uvjeriti svoju subraću o visini i dubini onoga što znači posjedovati zavjetovanu čistoću. Učenici moraju razumjeti da tjelesna iskušenja nisu ni grijesi niti znakovi zla. Postoje mnogi načini suočavanja s takvim iskušenjima i učenici bi ih trebali biti svjesni i uvjereni da je postati čisti istinsko ispunjenje i duboki temelj za rast u kontemplaciji, studiju i učenju žrtvovanja za dobrobit zajednice. Budući svećenik ili školovani učitelj tada će moći uvjeriti oženjene i neoženjene u ostvarenje samosvladavanja ove strasti za užitkom želeći i živeći vrijednosti čistoće.
U mnogim slučajevima uzrok skandala među braćom seže u njihov život prije nego što su postali dominikanci. U kulturi u kojoj je seksualna dopuštenost nova normala, gledanje pornografije na internetu, roditelji koji maze svoju djecu ili ih pretjerano kritiziraju, proizvodi mlade odrasle osobe koje su u osnovi neasertivne u svojoj muškosti, stvarajući pretjeranu negativnu ili pozitivnu sliku o sebi. U konačnici, takvo lažno roditeljstvo dovodi do tuge ili loše slike o sebi ili osobe koja misli da joj ne treba obuka. Također dovodi do lošeg raspoloženja. Takvi moralni problemi čine molitvu, studij, kontemplaciju i život u zajednici mnogo težim za stjecanje ovih i drugih vrlina. Nakon što su braća primljena u novicijat, odgajatelji imaju tendenciju ublažiti disciplinu ili redovito obdržavanje kao da ta raspoloženja jednostavno nestaju s vremenom. Ignoriranje problema u novicijatu i studentatu samo kasnije proizvodi ozbiljnije probleme, što djelomično objašnjava kaos seksualnog zlostavljanja koji se dogodio u mnogim zajednicama. To je također bilo objašnjenje za pad broja zvanja u zapadnom svijetu.
Od dominikanskih teologa koji su obogatili povijest Crkve, koje smatrate najaktualnijima i zašto?
Osim divova iz prošlosti (Akvinski), ima mnogo onih koji su, u manjoj mjeri, napravili pohode u svoja područja specijalizacije (Austrijski u bioetici, Emery i White u dogmatici, Caesario, Pinckers i E. Sullivan u moralnoj teologiji, … u patristici, … u sakramentalnoj teologiji, … u Svetom pismu). Zbog brojnih aktualnih problema niti jedan suvremeni teolog nema sve odgovore.
Kako je zamišljena obitelj u društvu poput američkog?
U Sjedinjenim Državama ne postoji apstraktan koncept “obitelji” koji bi odgovarao svima. Postoji previše varijacija da bi ih teolog generalizirao, uglavnom zbog seksualne revolucije koja je započela nakon Prvog svjetskog rata. Vjerojatno postoje katoličke obitelji koje još uvijek zajedno mole, idu na misu i poučavaju svoju djecu („domaći učenici“) ili ih šalju u svjetovne ili katoličke gimnazije i srednje škole. S druge strane, postoje mnoge razvedene obitelji s novim muževima i ženama s prethodnom djecom ili bez njih, postoje varijacije obitelji među onima grupiranim pod akronimom LGBTQ+, postoje obitelji s jednim roditeljem ili obitelji podignute posvojenjem ili od strane krvnog srodnika zauzimaju mjesto majke i oca, a tu su i obitelji mješovitih religija koje puštaju djecu da odluče koju će vjeru izabrati kada su dovoljno stari da misle svojom glavom, dok se mješoviti brakovi čine sve prihvatljivijim, sa svojim problemima. U ovom raznolikom ‘gulašu’ obiteljskog života, čini se da mi dominikanski teolozi izbjegavamo komentirati, budući da se držimo podalje od onoga što je kontroverzno u praktičnom poretku i više nam odgovara apstraktna pitanja koja se nalaze u dogmatskoj teologiji.
Želite li nešto dodati?
Ponekad imam dojam da braća vole postati “stručnjaci” u svom malom teološkom interesu i zahtijevati “vlasništvo” kao da ništa izvan njihovog područja interesa nije stvarno važno. Pozvani smo da postanemo pravi mislioci, moramo razmišljati izvan “mjehurića”. Teologija je nešto poput jabuke: jedan zalogaj nije dovoljan.
Basil Cole, OP, stupio je u Red 1960. i zaređen je za svećenika 1966. Završio je teološki studij na Le Saulchoiru u Etiollesu u Francuskoj, stekavši lektorat i licencijat 1968. Zatim je stekao doktorat iz svete teologije na Papinskom sveučilištu. Tome Akvinskog u Rimu – Angelicum. Nakon predavanja teologije i filozofije na Koledžu sestara Notre Dame Pilarica (1968.-69.), izabran je za priora sv. Dominika u San Franciscu, gdje je također služio kao župnik, član provincijskog vijeća i predavač na raznim institucijama (1970-1975). Izabran za priora zajednice u srednjoj školi Daniel Murphy u Los Angelesu 1975., pridružio se propovjedničkom timu dominikanaca u zapadnim Sjedinjenim Državama i propovijedao u cijeloj toj regiji nakon završetka mandata. Kasnije je bio gostujući profesor na Angelicumu od 1985. do 1997. Godine 1998. imenovan je docentom moralne, duhovne i dogmatske teologije na Dominikanskoj kući studija. Od 2010. do 2013. bio je učitelj novicijata u Cincinnatiju i predavao je na Bogosloviji Svete Marije kao izvanredni profesor teologije. Potom se vraća kao redoviti profesor na Dominikansku kuću studija, gdje je od lipnja 2023. professor emeritus. Autor je brojnih knjiga i publikacija.
Magister in Sacra Theologia – To je počasni stupanj koji dodjeljuje Učitelj Reda, slijedeći preporuku Generalnog vijeća u skladu s određenim zahtjevima za dodjelu ovog stupnja. Naziv datira iz 1303. godine, kada je tadašnji papa, dominikanac Benedikt XI., stvorio ovu diplomu kako bi Redupropovjednika mogao dodijeliti teološki fakultet. Danas je to počasni i isključivo akademski naziv, ali je to najviše priznanje izvrsnosti u svetim znanostima unutar Reda propovjednika.
Intervju preuzet s:
https://www.op.org/we-need-preachers-who-are-not-afraid-to-answer-difficult-questions/
