Četrnaesta nedjelja kroz godinu
„Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju, među rodbinom i u svom domu!“(Mk 6,4)
Danas se svako mjesto i grad guraju biti dom slavnim ljudima, sportašima, pjevačima, znanstvenicima, svecima. Prisvaja ih kraj u kome se rodiše, onaj u koji su u školu išli ili su se, možda, tamo na kratko preselili. Običnim ljudima se čini da i oni sami dobivaju na vrijednosti i ugledu ako samo i poznaju poznate i proslavljene pojedince, a dio zasluga pripisuju sebi ako su im rod ili su ih u nečem poučavali, ako su njihov talenat na vrijeme prepoznali.
A Isusa? Stoljećima ranije je prorok Ezekiel navijestio Proroka u Izraelu, proroka kojega Izraelci nisu ni prepoznali ni prihvatili. Uzalud je Ezekiel prenosio Božju riječ: “Ovo govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.“ (Ez 2,5)
Kojeg li životnog neuspjeha! Doći u rodni kraj, a njegovi ga ne primiše, ne prepoznaše ga. Nije da nisu znali čiji je, ali ono dublje, ono po čemu je bio poseban nisu mogli prihvatiti, to ono nešto u njemu nisu mogli dotaknuti. Pogled, misao i znanje zapeli su za vanjštinu, za poznato.. Otac mu je drvodjelac Josip, majka mu je Marija, jedna od domaćih kćeri, a braća i sestre djeca od stričeva, ujaka i teta) tu s njima žive. Pa ni oni ga nisu prihvatili. Nije Isusu bilo svejedno. Zapisano je da nije mogao učiniti ni jedno čudo kod njih. Radije bih rekla ‘mogao je ali im je to bila ‘kazna’ što ga nisu prihvatili’. Njihova vjera je bila mnogo sitnija od gorušičina zrna, nije bila dovoljna za Isusovo čudo. Vidjeli su, uvjerili se da je jak na riječi, da su njegova tumačenja Božje Riječi dublja i sveobuhvatnija od njihovih, da je mnogo mudriji od ostalih i da mu tajne Pisma nisu bile nepoznate. Osim toga , pred njihovim očima je ozdravio nekolicinu bolesnih i nemoćnih polažući na njih ruke. Njihova nevjera nije dala Isusu prostora za daljnje djelovanje.
Nije to Isusu prvi put da ga ne primiše. Iako ga je čovječanstvo s čežnjom čekalo tisuće godina, dolazak mu bio naviješten i do u tančine opisan, kad je došao nisu ga prepoznali. Čovjek ne stoji s obje noge na zemlji već uzdignuta pogleda pokušava dotaknuti svijet vlastitoga shvaćanja, svoje mašte, a ne realan svijet. Tko zna kakvog su točno Mesiju iščekivali ljudi Izraelci: nekog bogataša, uglednika, intelektualca, vojskovođu, uspješnika. A On dođe kao jedan od nas, obličjem i izgledom nama jednak.
A danas? Kako ga danas prihvaćamo? Tražimo li ga u oblacima, u filozofskim nadmetanjima, kroz jogu i druge metode? Prepoznajemo li njegovu prisutnost u Euharistiji, u riječima Evanđelja, u ljudima oko nas, u prirodi? Sve to mjerimo svojim metrom i u skladu s tim ga prihvaćamo ili odbacujemo.
Bog je tu među nama, On je naš Emanuel, ali našem pogledu, odveć zamućenom i kratkovidnom, uskraćeno ga je prepoznati. On je tu, djeluje u čovjeku i po čovjeku, po zakonima i čudima prirode, po ljepoti čovjekove duše i bjelini poljskog ljiljana. Sve, baš sve nam o njemu govori ali nama nedostaju odgovarajući valovi vjere, pa ga često previđamo. U sebi treba podesiti antene vjere i naš Bog će nam postati blizak.
Ne treba se zavaravati. Nismo bolji od Isusovih sunarodnjaka. Sve oko sebe prosuđujemo i mjerimo svojim mjerilom, svojim shvaćanjem. U ljudima tražimo ono što ih ne izdiže već upravo suprotno, tragamo za onim što im dostojanstvo umanjuje, za onim što ih smješta ispod naše točke prihvaćanja čovjeka do nas. Na žalost, ni Isus bolje ne prolazi. Pokušavamo ga ugurati u mjere čovjeka, tako ga doživljavamo i tako se prema njemu odnosimo. A kad nam je netko jednak, nemamo od njega što očekivati, nemamo se komu diviti, nije nam mjerilo vrijednosti i postupanja. Tu vjera blijedi a važi samo ono što se izričito može dokazati .
Molimo se Duhu Svetome za zrnce vjere kako bismo Gospodina dotakli srcem i dušom, gledali ga duhom i s ljubavlju. Tako ćemo sami stvarati prostor za Isusova čuda, naša srca će biti njegov dom, a svatko od nas njegova svojina. S pravom ćemo moći uzviknuti: K nama dođe i mi ga prepoznasmo! Koje li radosti!
s. Katarina Maglica OP
