Peta korizmena nedjelja
Isus je u Jeruzalemu, za blagdan Pashe dolaze Židovi, dolaze Grci i drugi narodi koji, vjerojatno, nisu tu iz religioznih pobuda, ali Grci traže od Filipa da im omogući vidjeti Isusa! Čuli su za druga čuda, za čudo s Lazarom, čuli su za propovjednika koji je drugačiji od onih koje oni znaju, koje cijene i poznaju. Oni žele vidjeti Isusa! Pogani! Izgleda da je to i Filipa iznenadilo pa ide Andriji za pomoć pa zajedno idu Isusu. Isus ne odgovara direktno učenicima ni Grcima. On ima monolog u kojem objavljuje tko je on zapravo, kakav će biti njegov svršetak i što je njima, nama, činiti ako želimo biti kao on, ako smo spoznali koji je smisao dolaska Sina Čovječjega na Zemlju!
Isus je došao Izabranom narodu, ali očituje se svima; Židovima, poganima, tuđincima, onima koji su i nisu izabrani. No, sada Grci; tuđinci, pogani, nežidovi, traže i nalaze Isusa… Isus nakon više puta ponovljenog …još nije došao moj čas… izgovara rečenicu konačne objave – Došao je čas kada će se proslaviti Sin Čovječji… Iv 12,23
Sve sam učinio, sve sam dao, sve sam rekao. I evo mog časa! On je pred otajstvom muke, smrti, još koji dan to će se dogoditi. Još mu ostaje umrijeti kao zrno pšenice bačeno u zemlju. Zrno koje se ne polaže, koje se baca, koje pada… Tako maleno, neznatno, ponekad zgaženo i zaboravljeno, ali istinski preobraženo i plodonosno!
Krist, umire nakon izdaje, bičevanja, pljuvanja, udaranja, napuštanja, krunjenja trnovom krunom, pribijanja i probijanja na križu, smrti… Sve kroz tamu i muku. Došao je čas da se mijenja stvarnost života. On je spreman za odlazak Ocu, onom od kojega je i došao. On je na zemlji služio Ocu i nama. Dao je sve što je imao. Rekao je sve što nam može otvoriti oči srca. Sada na križu iz ljubavi i u ljubavi daruje sve što smo izgubili. Daruje ono čega još nismo dionici, ali po Njegovom križu postajemo dionici, …ono što oko nije vidjelo, uho nije čulo, što u srce čovječje nije ušlo, to je Bog po Kristu pripravio onima koji ga ljube! (1Kor 2,9) Konačno i zauvijek!
Nastavlja Isus dalje govor o životu kojeg ljubimo ili mrzimo. Kada govori o ljubavi prema životu naslućujemo govor o pretjeranosti i usredotočenosti na ovdje i sada u životu, na napasti da sve gledamo kao uspjeh ili neuspjeh, kao poraz ili pobjedu, kao bolje ili gore, kada ne vidimo i ne gledamo dalje od sebe. Ponekad nam je život mučan i težak zbog nepotrebnih neslaganja, oduzimanja sebi i drugima prava na slobodu, nekada mislimo da je jedan stav jedini ispravan, nismo spremni na slušanje, na osluškivanje, nismo strpljivi. Svojom tvrdokornošću i nepopustljivošću ne pokazujemo milosrdno srce, ili se zna dogoditi da iskorištavamo nečije milosrdno srce za svoje ciljeve i probitke. Ponekad druge smatramo krivcima svojih nesreća i raznih bolesti, ne trudimo se nositi, praštati, biti prvi u ljubavi za brata, sestru… Toliko se borimo za svoj život!
Isus nam govori da mrzimo život! Ta mržnja je zapravo život u kojem nema Boga, život u želji za gospodarenjem u situacijama kao da smo mi bogovi, život u kojem nam se oduzima radost i mir, život u kojem ne vidimo potrebu mijenjati ustaljene i rutinske prakse bez smisla, u kojima se ne doživljava prava bratska/sestrinska ljubav. Mrzimo ono što otkrijemo kao otklon od dobroga Boga. Ako odbacimo sve što nas udaljuje od pravog Puta, dobit ćemo Istinski Život.
U govoru o zrnu možemo vidjeti, shvatiti da ono teško i mučno tek u drugoj stvarnosti ima vrijednost. Zrno u zemlji nakon kratkog vremena više nije zrno, nakon što je puklo i promijenilo se nastaje nešto drugo, nastaje nova klica, novi život koji se plodom umnaža… Ovaj preobražaj se postiže u tišini, osamljenosti i neznatnosti, daleko od očiju i u nemogućnosti gledanja pucanja zrna, klijanja i rasta klice. Ono često puta nije lako vidljivo, ali je stvarno i vrijedno. Događa se, razvija se!
Oni koji tako žive, koji izgube život, Njegovi su sljedbenici. Oni će imati mjesto s Gospodinom. Ako umremo sebi, ako slušamo Oca, ako strpljivo podnosimo teškoće sadašnjega vremena, ako živimo za druge, ako podnosimo, a nismo krivi, ako nas ne razumiju, a ne osuđujemo druge, ako praštamo na Njegov način, ako živimo životom čovjeka za Boga, onda ćemo biti s njim, on kaže: Gdje sam ja ondje će biti i moj sluga. (Iv 12,26) To jedinstvo s Kristom je konačni dobitak! Biti ćemo zajedno s njim u radosti i zajedništvu u Kraljevstvu Oca. A nama kršćanima i jest cilj- zajedništvo s Trojstvom!
U svim mukama, u svim teškim trenutcima možemo biti proslavljeni od Oca. Možda i možemo čuti glas Boga koji sluša, čuje, čeka, i odgovara: Proslavio sam i proslavit ću svoje ime (Iv 12,28) po Tebi i onima koji se mojim zovu imenom!
s. Jaka Vuco OP