Šesta nedjelja kroz godinu
Isus ”prijeti” gubavcu da nikome ne govori ovo izvanredno čudo koje je doživio – svoje ozdravljenje. Možda pomalo paradoksalno, ali Isus ima drugačiji pristup obraćenjima koja proizlaze iz njegovih učinjenih čuda. Zna da mnoge dvosmislenosti nastaju iz čuda koja nisu posljedica i znak dubokog obraćenja. U evanđelju šeste nedjelje kroz godinu, malo prije početka našeg novog korizmenog puta kojeg nam Crkva otvara u svom bogatstvu, susrećemo jedan pristup gubavcu i njegovog ozdravljenju koji nas upozorava da se trgnemo iz naših krivih pristupa Isusu Kristu.
Mnogo puta, previše puta, tražimo Boga samo zbog onoga što nam ”treba” darovati, zazivamo ga da bismo dobili nešto, izmolili nešto ili nekoga. Naravno, i to je jedan oblik molitve, ali samo jedan oblik odnosa s Bogom, i to ne onaj najvažniji. Može dovesti u opasnosti srca, stanja u kojem ”ja kao onaj koji traži od Boga nešto, savršeno znam što mi treba i baš to mi Bog treba darovati”. Zazivamo ga do trenutka kada padnemo u očaj, jer smo sebe uvjerili da to moramo dobiti, ali uvijek sebi govoreći: ”Ako je Tvoja volja”, no nastavljamo grčevito držeći se svoga plana kojeg Bog treba uzeti u obzir. Na tom putu Bog nam uvijek daje mnogo znakova, koje ne znamo prepoznati. On nam se zapravo obraća kao pravi Otac, i želi da čujemo Njegov glas, ali naše srce ostaje zatvoreno u naše puke potrebe.
Je li Bog zaista Otac u mome životu? To bismo se trebali zapitati. Je li mi stalo čuti Njegov glas? Čuti je li to što tražim zaista ono najbolje za mene? Ono što će mi pomoći rasti? Jer, u igri je moja osobna sreća, moja budućnost. Je li je želim ja pisati sam/a ili s Božjim prstom? Ako mi Bog podari to čudo u mojem životu, hoću li zaista biti ispunjen i sretan, ako Bog kaže ”dobro, neka bude!” ili je to više ono drugo Božje jednom u drugom evanđelju izgovoreno od strane Isusa (parafrazirano): Hoću li vjere naći kada dođem? I zato vidimo, u ovom evanđelju, Isusa koji prijeti gubavcu – nemoj nikome govoriti! Zadrži za sebe! Prinesi po Zakonu! Drugim riječima, učini sve što je sasvim normalno za tvoj narod, ništa što će odvlačiti pažnju. Nastavi svoj život. I zanimljivo je što ovdje nema spomena obraćenju, oproštenju grijeha. Samo vidimo ”vanjsko ozdravljenje”. No, gubavac ga ne posluša…
Tražim li obraćenje svoga srca, ono najveće čudo koje mijenja svijet oko mene? Ili tražim čudo koje meni treba? Najveće je čudo osoba koja se zaista promijenila, čije je srce dotakla Božja milost i čije je srce postalo novo, od mesa. Najveće je čudo, oprostiti, ispraviti svoj karakter uz Božju pomoć, i vidjeti istinu o sebi samome. Najveće je čudo nakon pada dostojanstveno ustati, oprostiti ne samo drugome nego i sebi samome. Zanimljivo bi bilo, jednom u Nebu, susresti sve ozdravljene iz evanđelja, koje je Isus osobno izliječio i vidjeti što bi nam oni rekli? Svi bi oni rekli redom: ”Najveće čudo koje mi se dogodilo jest susret s Njim! Susret koji je promijenio moj život. Taj susret je bio tako snažan, da sam i zaboravio zašto sam ga molio uopće na početku!”
Gospodine, očisti naša srca od zazivanja tebe samo u potrebi. Nauči nas da te zazivamo u svakodnevnici, da živimo s Tobom i da se naša srca tako mijenjaju. Povedi nas u samoću sa sobom, na samotno mjesto gdje ćemo doživjeti najveće čudo. Amen.
s. Manes Puškarić OP
