Četvrta nedjelja došašća

U četvrtoj smo nedjelji Došašća. Božić nam je pred vratima. Paleći četvrtu, posljednju, svijeću na adventskom vijencu, onu koja simbolizira ljubav, privodimo kraju vrijeme iščekivanja. Čekajući porođenje djeteta Isusa, čekamo porođenje Ljubavi.

Ovo blagoslovljeno vrijeme iščekivanja, vrijeme je pripreme za dolazak Ljubavi. Dolazak Ljubavi o kojoj su proroci toliko prorokovali. Ljubav dolazi, ali ne samo u betlehemsku štalicu, nego i na kraj vremena. Upravo je Došašće vrijeme u kojem iščekujemo dvostruki dolazak Isusa Krista: Kraljevstvo Božje je započelo već ovdje na Zemlji Kristovim rođenjem od Marije, navještajem Ivana Krstitelja i Isusovim propovijedanjem, ali Kraljevstvo Božje ima svoj konačni dovršetak u ponovnom Kristovom dolasku na kraju svijeta i vremena. Upravo ovo vrijeme između Kristova zemaljskog života i njegova konačnog dolaska za nas kršćane je vrijeme priprave, molitve i budnosti. Kada Ljubav dođe da nas nađe pripravne.

Stoga je ovo vrijeme trenutak u kojem imamo priliku ući u pustinju vlastitog života i ujediniti svoj glas s onim Ivana Krstitelja koji pripravlja dolazak Ljubavi u adventskim liturgijskim tekstovima.

Današnja liturgija pred nas stavlja čitanja koja govore o ČEŽNJI I VJERNOSTI.

“Evo Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!”

Bog, dolazi. Dolazi ljudima – po ljudima! Kao što se obratio Mariji, Bog se i danas obraća nama i želi se po nama rađati u ovome svijetu. Kao što je Josipa ohrabrio, tako i nama poručuje: „Ne bojte se!“ I mi poput Josipa trebamo prihvatiti Božji naum spasenja ovoga svijeta. I po nama Bog hoće i može biti dio ovoga svijeta, njegovih zakonitosti i promjena te ga po nama mijenjati na bolje. I po nama može i hoće biti Emanuel, Bog sa svakom osobom – s NAMA!

Božja riječ pala je na plodno tlo. Djevica Marija povjerova i prihvati Božji plan spasenja i otkupljenja. Marija je trebala milost od Boga kao i svaki čovjek. Sam anđeo potvrđuje da ju je Bog obdario milošću kada kaže: „Zdravo Marijo milosti puna, Gospodin s tobom!“ Marijin “neka mi bude” jest konkretan i jasan pristanak na Gospodnju zamisao. Nejasnoća i nesigurnost nisu je smeli u vjeri. Što više, ona je sve te događaje i riječi pohranjivala i prebirala u svom srcu. Marija je imala iskustvo Božje blizine. Potpuno.

Bog je odabrao put da Sinu, njegovu utjelovljenu, prvu tvar ljudskoga tijela, daruje sama sveta Djevica. Time Josip, njezin zaručnik nije isključen, nego na nov način uključen u djelo spasenja.

O tome ga poučava sam Bog. Isti anđeo Gabrijel, koji je donio Mariji Božju vijest o njezinom Božjem začeću, dolazi u snu i Josipu i reče mu: „Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.“

Bog traži slobodan pristanak ljudske osobe za Božji plan. Očito, Bogu treba slobodan pristanak i Marije i Josipa. I jedno i drugo se odaziva Božjem pozivu. Po tom pozivu oni jednako pripadaju i Bogu i jedno drugome. Nama ljudima je objavljeno samo toliko da naslućujemo Božje čudo. To može biti sadržaj nade Došašća za sve ljude koji se vole.

Budimo vjerni!

Kličimo stoga i mi sa prorokom: „Ukrijepi ruke klonule i učvrsti koljena klecava. Gospodin Bog tvoj u sredini je tvojoj, silni spasitelj! On će se radovati tebi pun veselja, obnovit će ti svoju ljubav, kliktat će nad tobom radosno kao u dan svečani!“

s. Natalija Cindrić, OP

Preporučamo