Pretposljednja je nedjelja liturgijske godine. Liturgijska nas čitanja podsjećaju na svršetak. Ne volimo baš slušati o tim temama. Isus govori o strahotama koje će zadesiti svijet i pojedince. No, što tu ima novo? Zar ne živimo već u ratovima, potresima, gladi, progonstvima? Sve se to već odavno događa pa još nije došao kraj. Sve se to događa jer je svijet pod vlašću grijeha, a čovjek mu svojom slobodom otvara vrata. Krist je svijet otkupio od vlasti đavla, i kad bi mu ljudi više pomagali otvarajući vrata svoje slobode ljubavi, svijet bio izgledao drukčije. No, i u takvom svijetu Isus garantira svoju prisutnost. Govori svojim učenicima, ondašnjim i današnjim, da će im dati što će govoriti i kako će svjedočiti za Njega pred progoniteljima.
Isus čak poziva da se radujemo kad vidimo da se zbivaju takva događanja, jer znači da je njegov dolazak blizu. Njegov dolazak bi za nas trebao značiti pobjedu Božjeg kraljevstva i kraj naših muka, ulazak u vječnu radost. Današnji psalam pršti od radosti zbog dolaska Krista kralja koji će suditi svijetu po pravici i konačno izreći svoj pravedni sud. Ako smo u ovom životu s Kristom i za Krista živjeli nemamo se čega bojati.
Isus više puta govori o potrebi postojanosti, ustrajnosti. Ona je potrebna za spasenje. Postojanost je krepost posljednjih vremena, koja su započela Kristovim prvim dolaskom. Novi zavjet, osobito Djela apostolska i Poslanice, govori na puno mjesta o postojanosti. Potrebno je ustrajati u vjeri, nadi, ljubavi, molitvi i dobrim djelima. Izloženi smo mnogim poteškoćama i napastima koje nas pomalo odvlače u osrednjost i mlakost. Ohladnjela ljubav oznaka je također posljednjih vremena.
Mnogi su sveci ustrajali u ljubavi i gorljivosti do konca svoga života. Neka nam oni budu zagovornici i pomoćnici da i mi to uspijemo.
s. Blaženka Rudić OP
