Posljednji ispraćaj naše s. Hijacinte Bačić bio je u utorak, 13. rujna 2022. godine na groblju sv. Luke u Korčuli. Sprovodne obrede predvodio je p. Marko Bobaš u nazočnosti dubrovačkog priora p. Tomislava Kraljevića, župnika don Frane Kuraje i don Tome Lučića. S. Hijacintu su ispratile sestre dominikanke, rodbina i prijatelji, a nazočile su i sestre Kćeri milosrđa iz Blata. Nakon sprovoda slavljena je sveta misa zadušnica u kapeli Samostana Anđela čuvara.
Na groblju se od s. Hijacinte oprostila priora s. Barbara Bagudić osvrnuvši se na životni put s. Hijacinte.
Naša s. Hijacinta, Marija Bačić rođena je u 7. ožujka 1935. godine u malom mjestu Brištane kod Drniša, od oca Ivana i majke Jake koji su uz nju podigli još osmero djece. Sestra Hijacinta je uvijek s ponosom isticala kako potječe iz iste župe kao i prva časna majka naše Kongregacije, sestra Imelda Jurić.
Želeći odgovoriti na Božji poziv koji je osjećala u svome srcu, ona sa 17 godina napušta svoj rodni kraj i postaje kandidaticom sestara dominikanki. Redovničko odijelo obukla je na blagdan Zaštite Blažene Djevice Marije nad cijelim Redom propovjednika, 8. svibnja 1953. godine, a prve zavjete je položila godinu dana kasnije. Svoje doživotno „da“ Bogu izrekla je na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1959. godine.
Sestra Hijacinta je, osim u korčulanskom samostanu, živjela i djelovala u Žrnovu, u splitskim samostanima sv. Martina i sv. Katarine Sijenske te u Orebiću. Ponovno se, prihvativši službu samostanske ekonome, vratila u samostan svetih Anđela Čuvara u Korčuli. Zahvaljujući njezinom predanom i brižnom vršenju službe, tijekom 26 godina učinjeno je mnogo toga – dovoljno je samo spomenuti izgradnju vrtova, sustava za grijanje, potom nadogradnju i prostorno uređenje samostana. Sestra Hijacinta je bila izrazito uporna, imajući pred sobom jasan cilj kojem je stremila: dobro zajednice i naše Kongregacije. Nerijetko se događalo da je započinjala poslove i bez materijalnih sredstava, ali s velikim pouzdanjem u Božju Providnost po zagovoru sv. Josipa koji je nikad nije iznevjerio.
Ali nije sestra Hijacinta ostavila neizbrisiv trag samo u srcima svojih susestara s kojima je dijelila i lijepe i teške trenutke koje redovnički život nosi. Ona se kao ekonoma, a potom i radeći u opatskoj riznici grada Korčule, susretala s brojim ljudima koji je pamte po njezinoj susretljivosti i vedrini, ali i znanju o povijesti koje je s lakoćom pretakala u riječi koje bi posve zaokupile zanimanje slušatelja.
Brojni se Korčulani sjećaju njene srčanosti, odlučnosti i trezvenosti za vrijeme ratnih strahota kada je neumorno radila pri Caritasu, te u suradnji s Crvenim križem, pomagala potrebitima, posebno izbjeglicama s područja Bosne i Hercegovine.
Kada su je već pritisnuli bolest i nemoć, sestra se Hijacinta nije predala. Revno je svakoga dana korak po korak, makar taj hod trajao deset puta duže nego inače, dolazila na zajedničku molitvu i pribivala svetoj misi, a nakon toga bi, osnažena milošću Božjom, željela pomoći zajednici pa je opet teškom mukom na dvije štake dolazila pomoći sestrama u kuhinji. Upravo je ondje najviše dolazila u kontakt s mladim sestrama i kandidaticama kojima je rado pričala o minulim danima. Zahvaljujući njoj upravo tako su brojne generacije, usmenom predajom, učile o povijesti naše Kongregacije, pa i one koja se ne može iščitati na stranicama povijesnih knjiga. Redovito je, radeći, molila krunicu i tako ih svojim primjerom poučavala kako posvećivati svo svoje vrijeme Onomu koji je Gospodar vremena. I upravo Njemu se svidjelo pozvati ju k Sebi iznenada, nama neočekivano.
Oko njezine postelje bile su okupljene sestre koje su je ispratile molitvom krunice. Baš kako je i sama željela, a sv. Josip uslišio njene dugogodišnje molitve o dobroj smrti.
Na kraju mog posljednjega susret s njom zatražila je blagoslov koji sam joj udijelila. To je posljednje što je od mene tražila: blagoslov. Sada, evo još jednom želim učiniti isto. Sestro Hijacinta, neka vas Gospodin blagoslovi za svaki kamen koji ste pomakli i za svaki korak koji ste učinili. Vi ste na zemlji gradili zemaljske stanove da bi sestre imale gdje prebivati, neka vam Bog podari mjesto u nebeskom Domu koje vam je odavna pripravio.
