Mnoge Isusove riječi su teške i nerazumljive. Tako u nedjeljnom evanđelju slušamo tko ne može biti Isusov učenik: tko ne mrzi oca, majku, ženu, djecu, braću, sestre, pa i svoj život. Zatim tko ne nosi svoga križa i tko se ne odrekne svega što posjeduje. Uistinu teške riječi. Teške su nam zato jer ne razumijemo kako to Isus poziva na mržnju prema najbližima. Teške su zato jer nam je teško poslušati i napraviti to što Isus traži.
Tko su za nas otac i majka, naši roditelji? Oni su nam dali život, oni nam pružaju sigurnost i ljubav, u njih se možemo pouzdati. Je li to baš tako? Roditelji su nam samo posredovali život koji je Božji dar. Oni nisu izvor našega života. Znamo da roditelji i napuštaju svoju djecu, zlostavljaju ih, zanemaruju, čak i ubijaju. Oni nisu apsolutna sigurnost i ljubav. Sigurnost i ljubav očekujemo od muža, žene, djece, braće i sestara. Ništa to nije sigurno, a najmanje dostatno za naš život.
Zašto mrziti svoj život? Zašto se odreći sebe? Mi se stalno zaplićemo u paučinu one zmijske obmane s početka ljudske povijesti: Bit ćete kao Bog. Pouzdajemo se u svoje snage, zdravlje, um, inteligenciju, svoje sposobnosti. No, tako često moramo priznati da smo promašili, nismo dobro razumjeli, krivo zaključili, još lošije postupili. Tako često bismo htjeli biti savršeni, uspješni, nepogrješivi. Sami sebi dovoljni. Tako da ne trebamo ništa i nikoga, a najmanje Boga. Teško nam je dopustiti da budemo onakvi kakvi jesmo – slabi, grješni i ranjivi, ali od Boga ljubljeni. Teško je napustiti sebe i dopustiti biti ljubljen.
Koliko li se tek ljudi uzdaju u ono što posjeduju! Neki imaju velika materijalna bogatstva, novac, a time i moć. Uistinu se pitamo što će im toliko bogatstvo i koliko dobra bi se moglo učiniti kad bi se ono pravedno razdijelilo. No, i oni koji imaju manje ili malo također polažu neku sigurnost u to što imaju. Svi zapravo tako radimo.
Ali što se dogodi? Napuste nas i iznevjere naši najbliži, bolest nam nagrize zdravlje, vremenske nepogode ili ljudsko djelovanje nam izvrne život – u čemu je naša sigurnost?
Knjiga Mudrosti nam govori o tome da mi ljudi krivo i naopako mislimo. Ništa ne spoznajemo dubinski i ništa ne znamo. Ponekad poželim da mi Bog dade samo na tren da vidim svoj život njegovim očima. Što bih vidjela? Ili život neke osobe čiji život po mom sudu ide u krivo.
Dakle, Isusove riječi su teške jer ih ne razumijemo. Ali Mudrac kaže da nam je Bog s visine poslao Duha svoga svetoga koji nam objavljuje njegovu volju. Tako smo naučili što je milo Bogu i što trebamo činiti da bismo se spasili. Isus nas poziva u današnjem evanđelju da ostavimo svoje lažne sigurnosti i slijedimo Njega. Inače ga ne možemo slijediti ako imamo neki svoj izvor sigurnosti. Poziva nas da u tome ustrajemo. On sam će nam dati svoju milost i pomoć. Jer, bez Njega se ništa ne događa i ne možemo ništa učiniti.
s. Blaženka Rudić
