Osoba koja u sebi ujedinjuje Martu i Mariju, kroz svoja sjećanja, svakodnevice i planove korača smireno, u povjerenju da sve što čini i što se događa upravlja sam Gospodin po svojoj providnosti.

Marta, brineš se i uznemiruješ za mnogo. Nisu li to riječi koje i sami sebi možemo uputiti svakoga dana kada ne računamo s Njime? I društvo koje nas okružuje nameće nam, diktira misli, emocije i ponašanja, i to baš u smjeru da ukoliko ne brinemo nismo pouzdani, zanemarujemo obaveze, savjesnost nam nije na optimalnoj razini. U današnjem društvu je poželjno biti u stanju kontinuirane zabrinutosti i raspoloživosti. Sad i odmah.

Mnogo je toga na što trošimo svoje snage, vrijeme i napore, imamo nerealna očekivanja od samih sebe, od osoba s kojima smo povezani i odnosa u koje smo uključeni.

Stječe se dojam da iz većine svojih trenutaka, od kojih se uostalom i sastoji cijeli život, izuzimamo Gospodina. Činimo to nesvjesno, usta govore da vjerujemo, a srce lupa po svome.

Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti. Osobne vrijednosti su stvari koje su nam najvažnije i daju smjer našemu životu. Uputno je preispitati vlastite vrijednosti. Koliko su uronjene u Boga, jesu li prolazne ili nam se neće oduzeti, jesu li bolji ili lošiji dio naših životnih scenarija.

Da Marta nije primila Isusa u kući, bi li Marija izabrala bolji dio? Da Marija nije izabirala bolji dio, da bi li Marta započela dijalog s Isusom i dobila dar Njegove Riječi koja je nepresušan izvor milosti za naše živote?

s. Mirjam Peričić OP

Preporučamo