Od 19.06.- 25.06. održane su duhovne vježbe na Korčuli u kojima je aktivno sudjelovalo 27 sestara. Korčulanskim sestrama pridružile su se sestre iz Zagreba, Splita, Šibenika i Virja. Uz svečani početak zazivom Duha Svetoga, fra Domagoj Runje, OFM, naznačio je tri glavne okosnice: Stalna Isusova prisutnost, Istina i Blaženstva kao niti vodilje u promišljanju na temu Matejevog Evanđelja po uzoru na sv. Dominika koji se nadahnjivao upravo na spomenutom Evanđelju.

Koncept izlaganja fra Domagoja prati i tumači kronološki red zbivanja počevši od nagovještaja Isusovog rođenja gdje se susrećemo s Abrahamom. Abraham je istinski primjer čovjekove čvrste vjere i pouzdanja u Boga u svim životnim situacijama, čak i onda kada to od njega zahtijeva žrtvu njegove najveće i jedine ljubavi. On dostojanstveno i po uzoru na Isusa Krista, prolazi kroz  svoju patnju.
Jedna od važnih osoba u Isusovom rodoslovlju je i kralj David koji simbolizira dobrog, ali grešnog čovjeka. Njegova veličina ogleda se u pokajanju, a pokajanje je znak prisnog odnosa s Bogom.
Za vrijeme Babilonskog progona događa se pročiščenje u narodu kao podsjetnik da se u svim životnim okolnostima može živjeti po Božjim zakonima.
Evanđelist Matej promatra navještenje Isusovog rođenja iz perspektive sv. Josipa koji nas na koncu ipak dovodi do Marije. Veličina sv. Josipa ogleda se u povjerenju pa čak i kada za to nema nikakvih vidljivih argumenata.
Mudraci su nam pokazali da nakon svakog susreta s Kristom bivamo promijenjeni, ostavljamo dosadašnje lutalačke putove i vraćamo se novim Kristovim putevima.
Ivan Krstitelj simbolizira promjenu života na obraćenje s vidljivim elementima pokore; molitva, milostinja i post.
Kroz Isusovu kušnju u pustinji spoznajemo djelovanje Duha Svetoga koji je uz Isusa čak i u trenucima kada ga Zli napada. Isusov dijalog s Zlim biva prekinut kod posljednje kušnje, jer se istinski dijalog može ostvariti samo u uvjetima u kojima su obje strane otvorene Istini bez obzira na različite životne stavove.
Početak Isusovog javnog djelovanja uključuje osobni poziv svakom učeniku. Unutar već pozvanog naroda.. “Tko želi ići za mnom… ” Bog poziva neke ljude na posebno poslanje.. ” Hajdete za mnom” pri kojem koristi imperativ.  Takvo poslanje ogleda se  u spremnosti da se sve napusti, a ostvaruje se u zajednici Kristovih učenika. Pozivom na savršenije nasljedovanje, Isus ne guši osobnost pojedinca već je proširuje i nadograđuje baš kao što je to učinio s Petrom kada ga je uz njegovo izvorno poslanje ribara, učinio ribarom  svih ljudi.
Isusov govor na gori obiluje mnoštvom životno važnih smjernica između kojih bi izdvojila onaj dio kada Isus govori o ljudima koji su čista srca, o onima koji su u stalnoj relaciji s Bogom. Samo takvi ljudi su spremni na ljubav uzvratiti ljubavlju.
Svoje nagovore fra Domagoj zaključuje tumačenjem pojedinih dijelova molitve Oče naš kao i  posljednjeg poglavlja iz Matejevog evanđelja… I kad dođe Sin Čovječji…
s. Kristijana Remetin, OP

Preporučamo