Radost izgubljenog sina koji se vratio u očev dom i ogorčenje sina legalista koji je ostao u kući svoga oca.

Mlađi sin preživio je izvanjsku katastrofu, dok njegov stariji brat živi u unutarnjoj kataklizmi.

Stariji sin živi na izvoru vode života čiji okus nikada nije upoznao, nesvjestan svoje žeđi premda je dehidriran u svakom pogledu.

Mlađi sin čezne za životom i vraća se k izvoru. „Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom!“

Kome i čemu je srodan naš psihološko – duhovni status, mlađem ili starijem sinu?

Donosimo odluke da ne ljubimo i ne opraštamo, da se ne žrtvujemo i bježimo od svega što nam već izdaleka miriše na križ. Postupanja sukladno takvim odlukama, uvode nas u svojevrsnu sferu ogorčenja i života bez Boga. To najčešće bude potiho i neprimjetno, ali zlo koje se u skrovitosti čini ne postaje manje zlo, kao što niti više puta izrečena laž ne postaje istina. Malo pomalo, koristimo Božju milost kako bismo djelovali na načine koji su raznovrsni, samo ne evanđeoski.

„Skok u vjeri uvijek znači ljubiti, ne očekujući da zauzvrat budeš ljubljen, davati, ne tražeći primitak, pozivati, bez nadanja da i ti budeš pozvan, prihvaćati, ne tražeći da budeš prihvaćen. I svaki put kad učinim i mali skok u vjeri, načas opazim Onoga koji trči meni ususret i poziva me da uđem u njegovu radost, radost u kojoj ne nalazim samo sebe, nego i svu svoju braću i sestre. Tako mi povjerenje i zahvalnost otkrivaju Boga koji me traži goreći od želje da ukloni sve moje zlovolje i tužaljke, i pozove me da sjednem do njega na nebeskoj gozbi.“ (Henry J.M. Nouwen)

„Trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!”

Gdje je nestala naša radost?

Posrnuli smo u vjeri, zastali na putu rasta u Gospodinu.

s. Mirjam Peričić OP

Preporučamo