Blagdan sv. Cecilije, zaštitnice crkvenih pjevača, svečano je u ponedjeljak 22. studenoga proslavljen u župi Prečistog srca Marijina, Gospe Fatimske na splitskim Škrapama. Večernje misno slavlje predvodio je don Ante Žderić u koncelebraciji sa kapelanom don Ivanom Zovkom.  U svetoj Misi posebno se molilo za sve živuće i za sve pokojne pjevače koji su pjevali u zboru i župi Prečistog srca Marijinog, Gospe Fatimske. Na kraju svete Mise don Ante je svim pokojnima kojih se sjećamo i ne sjećamo, a pjevali su u našoj župi, udijelio odriješenje.  Tijekom misnog slavlja pjevao je mješoviti zbor pod ravnanjem s. Pavle.
Vrijedne ruke naših sestara posebno su svečano uredile podnožje oltara, koje je puno simbolike. Na bijeloj tkanini (simbolu života) spojenom sa žutom tkaninom (simbol Sunca – Vječnosti) su bili postavljeni violinski ključ sa notama (simboli glazbe). Simbolično se htjelo reći da se ispred toga žrtvenika na splitskim Škrapama isprepleću: ljudski život, glazbena umjetnost i duhovna stvarnost. U svakoj noti su bila napisana imena pokojnih pjevača iz zbora (Vjeko Gudelj, Martin – Nedjeljko Begić, Zvone Merčep, Robert Medić, Petar Kordić, Sloven Filipović i Rudolf ).
Tkanina se spuštala kao rijeka ( simbol prolaznosti života) prema slici svete Cecilije ( simbolu raja i zagrobnog života). Time se htjelo reći, da nakon što naša rijeka života i službe pjevača dođe do svog ušća, nastavlja i sa onu stranu, u zajedništvu sa cijelom Nebeskom Crkvom svoju pjesmu zahvaljivanja Stvoritelju.
Spomendan sv. Cecilije nas podsjeća na iznimnu vezu između slavljenja Boga i svjedočanstva mučenika, što je u Ceciliji pronašao snažan i rječit simbol. Svetica je iskazivala milosrđe siromasima na lokalitetu Quarto Miglio, na periferiji Rima, svjedočeći svoju vjeru, čime se zamjerila rimskim vlastima.
Rimskom carstvu nije bilo primjereno tolerirati činjenicu da je član plemićke obitelji kršćanin, i uz to još predan djelima milosrđa. Cecilija je sklopila brak s Valerijanom, također plemićkog podrijekla.  Uspjela je njega i njegovog brata obratiti na kršćansku vjeru, posvetivši se s njim djevičanstvu za kraljevstvo Božje. Valerijan i njegov brat Tiburzio umrli su mučenički prije nje. Svetica je pogubljena kasnije, nakon što je uvjerila mnoge kršćane da se s vjerom suoče sa mučeništvom. Njezin djevičanski život postao je hvalospjev ljubavi Kristu koji je uključio sve vjernike u simfoniju hvale i radosti koja još uvijek odzvanja u Crkvi.
Zaštitnica glazbe postala je zbog antifone preuzete iz stare legende o njenom mučeništvu “Passio” koja opisuje svjedočanstvo: “Cantantibus organis soli Deo decantabat…”. Mučeništvo je čin ljubavi koji potvrđuje Božji veličinu koja pobjeđuje život i smrt, koja potvrđuje istinu Uskrsnuća i života vječnog i u kojem sve živi.
Za glazbenike i pjevače danas je blagdan hvale i harmonije neba koja odzvanja u srcu Crkve i u njihovoj službi. Treba imati na umu da je glazba čin ljubavi i živo svjedočanstvo vjere, baš kao i kod Cecilije koja nas uči svojom sjajnom primjerom djevice i mučenice.

Preporučamo