Što je to želja? Iz koje dubine ona dolazi i zašto je došla? Što uopće želja znači? Zar to nije unutarnji impuls koji se pojavi kao neka slika, osjećaj, misao, čežnja? Zašto mi uopće nešto želimo u životu?
Jednom prigodom su dva brata, kako nam to donosi evanđelist Marko, prišla Isusu s čudnom molbom. Došli su Isusu i zamolili ga:“Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo. Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“ Bila je to njihova želja. Dvojica braće ovdje reagiraju iz vlastitoga interesa. Pomalo sebično i, po Isusovim riječima, njih dvojica ne znaju što traže. Ali ipak, bila je to njihova želja skrivena duboko u njihovoj nutrini.
Isus je svojim učenicima često govorio i učio ih vrijednostima Kraljevstva nebeskog, često im je i slikovito objašnjavao kako se Kraljevstvo nebesko ne može uspoređivati s ovozemaljskim kraljevstvima. A ipak, svaki od njih imao je svoju vlastitu viziju o tome kako ono izgleda. Poput većine ljudi toga vremena i oni žele Mesiju koji će ih osloboditi od rimskog okupatora i vratiti im slavu kakva je bila u vrijeme Salomona. A Isus? Isus je radio upravo suprotno. Baš ono što se nikako nije uklapalo u njihove vizije. To je uvelike zbunjivalo kako Isusove učenike, tako i ostale koji su željeli biti dio Kraljevstva nebeskog o kojem je Isus propovijedao.
Često su dvanaestorica raspravljala i o tome tko je najveći. Svaki pojedini od njih želio je biti najveći. Međutim, Isus poziva svoje učenike da slijede njegov primjer ako žele biti prvi među braćom. Jer, biti prvi u ljudskim očima i biti prvi u Božjim očima često nije isto, a ovo potonje je cilj kršćanskog života. Zato im Isus i odgovara: Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – to je onih kojima je pripravljeno.“
Isus spominje čašu koju pije kao jasnu poruku o svojoj žrtvi. On uči učenike da Bog ispunjava čovjeku težnju za srećom, ali ne bez iskušenja i žrtve. Ujedno poučava i u čemu se krije pravo prvenstvo pred ljudima: u potpunom sebedarju drugim ljudima, kao što je on sam učinio.
„ Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga.“
Kraljevstvo nebesko čine oni koji ljube. Ondje se primjećuju mala djela ljubavi. Milost i ljubav su karakteristike po kojima su prepoznatljivi građani Kraljevstva nebeskog.
Biti blizu Krista je izuzetno plemenita želja – sveta želja. Nije to jednostavna želja. Gotovo uvijek je povezana s nevoljama, bolom i patnjom. Zato svetu želju da budemo blizu Krista možemo realizirati samo služenjem. Služenjem u ljubavi. Bogu se ne može služiti ako se ne služi onima koji su najmanji, sami, prezreni i ostavljeni.
Svete želje – želje su do kojih moramo doći ljubeći. One idu iz dubine našeg bića, one koje su povezane sa samim izvorom. To su želje koje će nas istinski učiniti sretnima. Da bi došli do njih moramo dublje zaroniti u sebe i potražiti tko smo. Da bi shvatili koje su istinske želje našeg bića moramo ih tražiti. Moramo proći kroz slojeve sebe koji prekrivaju našu istinu, želje našeg srca i duše. Moramo proći kroz slojeve sebe koji nisu ljubav i doći do prave ljubavi u sebi.
s. Natalija Cindrić, OP
