Oproštajna zahvala časnim sestrama dominikankama u Dubrovniku upriličena je 29. kolovoza pod svetom misom u Crkvi sv. Križa u Gružu.
Dominikanci, župnik p. Mihovil Žuljević Mikas i župni vikar p. Anto Gavranović zahvalili su svim sestrama koje su bile prisutne i aktivne u župnoj zajednici kroz dugi niz godina uz želju da se sestre i vrate ako to prilike budu dozvolile. Časna Majka Jaka Vuco zahvalila je ocima dominikancima i svim župljanima za sve dobro što su kroz godine učinili za mnoge sestre koje su tu živjele i radile:
Draga braćo dominikanci, poštovane župljanke i župljani župe Uzvišenja svetoga križa,
Gospodin svakoga od nas šalje da se po nama proslavi Njegovo Ime, da živimo kao braća i sestre, da širimo Njegovu Riječ svojim životom, da pronosimo Radosnu vijest na svako mjesto gdje se okupimo. U našem slučaju je tako bilo dugi niz godina, kada bi brojili, za šest godina slavili bi 100 godina prisutnosti sestara u Gružu.
Ali, danas, mi sestre zaključujemo svoju dugogodišnju misiju u Gružu, prvoj filijali u koju su sestre nakon osnutka Kongregacije došle. Nije to bila ni lagana odluka niti se danas možemo osjećati ugodno! No, nemogućnost opstanka naše zajednice sestara u Gružu posljedica je sve manjeg broja aktivnih sestara i pokrivanja poslova na određenim dužnostima.
Kroz ovaj dugi niz godina života i djelovanja sestara, mnogo je vrijednih, pobožnih, požrtvovnih, veselih, sposobnih, razboritih – pravih redovnica ostavilo svoje tragove u ovoj zajednici, župi, gradu… Nećemo nabrajati ni zasluge, ni uspjehe, ni mane ili propuste. Samo ćemo zahvaliti dobrom Bogu što smo, među vama mogle dijeliti i učvršćivati ljubav prema Bogu i čovjeku. Zahvaljujemo što su godinama sestre bile blagoslovljene vašom ljubavlju i toplinom koju prepričavaju na onim mjestima i u zajednicama u kojima danas žive.
Neka dobri primjeri dominikanki urode plodovima duha za cijelu župnu zajednicu, za vaše obitelji, vašu djecu i vašu budućnost.
Vjerujem da vas svaka od sestara nosi u svom srcu, moli pred Gospodinom za sve ono što vam je potrebno i da će tako biti i dalje.
Neka sve ono što je dobro učinjeno bude na slavu Bogu, na ponos Redu i korist Narodu, možebitni propusti ili loša iskustva neke od nas, bili vam poziv da i vi molite za nas kako bi svi zajedno bili spokojni i mirni pred Gospodinom koji je radost našeg srca.
Hvala posebno braći dominikancima na čiji poziv su sestre došle, hvala na njihovoj brizi i pažnji koju su redovito iskazivali. Hvala dugogodišnjem starješini samostana patru Peri na ustrajnom i vjernom primjeru bratskog/sestrinskog života. Hvala mladim snagama koje ostaju ovdje, patru Mihovilu i patru Anti, želimo vam da gorite od ljubavi prema potrebnima i približavate ljude Bogu. Hvala puno patru Anti Kovačeviću na svakom blagoslovu i primjeru života.
Hvala Bogu i svetom Dominiku što smo postali dio jedne iste obitelji i što nam ne nedostaje hrabrosti ni snage za život koje od njih prosimo! Bogu hvala na svemu!