Mudro i razborito srce poslušno je riječi Gospodnjoj.

Možda je baš danas dobar dan da zastanem pred sobom i u Božjoj prisutnosti sagledam svoj život, preispitam svoje misli, riječi i djela, kako u odnosu na druge, tako i na sebe.

Živim li čestito? Kreposno, časno, pošteno, neporočno. Imaju li te riječi ikakve veze sa mnom?

Činim li pravicu? Sloboda, dobrota, pravednost, istinoljubivost. Kako te riječi kotiraju u mome životu?

Govorim li iz srca? Govor srca koje vrši Božju Riječ jest govor ljubavi. Kakav je moj govor? Je li klevetnički? Nanosim li njime zlo drugima, sramotim li ih?

Dajem li zlikovcima prostor i priliku da kontroliraju i upravljaju moje misli, riječi i djela, moje osjećaje?

Jesam li ja zlikovac, i kada? Kujem li zlo, oblikujem li svojim čekićem – jezikom i onime što radim, zločeste scenarije na štetu onih koje znam i ne znam. Jesam li ruka, čekić ili vatra? Huškač? Potičem li sukobe?

Kažu da je dobra procjena solidan temelj za planiranje. Procjena podrazumijeva analizu, a danas, u ovom slučaju, samoanalizu. Nekako je za očekivati da će među onima koji istinski žele biti vršitelji Riječi, biti i onih koji će spoznati da se drže ljudske predaje te stihijski napuštaju ono što je Božje.

Sv. Augustin je sve to iskusio i izvrsno razumio pa je, ništa ne nadodavajući onome što je Isus zapovjedio, prema Bogu išao ljubeći, a ne hodajući. Uistinu je shvatio smisao Riječi kada je napisao: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi.“
Te riječi je kao testament ostavio u baštinu nama koji se dičimo da živimo po njegovim Pravilima.

s. Mirjam Peričić OP

Preporučamo