Sveti Ivan Damaščanski u jednoj svojoj propovijedi piše kako ona koja je u porođaju sačuvala nepovrijeđeno djevičanstvo, trebala i sačuvati tijelo posve neraspadnuto i poslije smrti. Trebalo je da ona koja je Stvoritelja kao dječaka u krilu nosila, boravi u božanskim šatorima. Trebalo je da ona koja je gledala svoga Sina na križu gleda svoga Sina kako sjedi uz Oca.
Danas slavimo nedjelju uskrsnuća Gospodnjega ali i Uznesenje Blažene Djevice Marije. On, sam Bog, uzašao je na nebo kako bi nas otkupio. On, sam Bog, uznesao je na nebo svoju majku Mariju jer je povjerovala, jer je vjerovala i jer vjeru, nadu i ljubav nije gubila u najtežim trenucima svoga života koje nije pokušavala razumijeti – nije imala vremena za to – bila je zauzeta ljubljenjem svoga Sina i njegovih učenika.
Zato Uznesenje, zato njena veličina, zato Sinovljeva ljubav prema Majci. Ona je ona koja nas, ne samo danas, već i svaki dan, svaki trenutak vodi k Bogu. Mama je uvijek mama, a ima li koji sin koji će svojoj majci, ukoliko je neizmjerno voli, išta odbiti što je čestito? A Marijine zamolbe su samo takve, jer ona je bezgrešna začeta. I zato, spremno hrlimo Majci u zagrljaj. Kod nje smo zaštićeni jer njeno je krilo obasjano toplinom Trojstvene svetosti. Tu smo sigurni. I zato nam srca zajedno s Elizabetom kliču: ”Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!”.
Danas svoje molbe uputimo Isusu preko Marije. I neka nam to bude utjeha. Da ćemo i mi poput nje jednoga dana klanjati se Bogu koji je čista ljubav, Trojstvu koje je nedokučiva tajna milosti i najdublja posuda milosrđa.
s. Manes Puškarić OP
