U petak, 4. lipnja 2021., bio je posljednji ispraćaj s. Mihaele Matić u nazočnosti sestara dominikanki, braće dominikanaca, članova obitelji i rodbine. Sprovod je je predvodio fr. Alojz Čubelić, OP koji je uputio prigodnu homiliju.
„Jučer smo proslavili svetkovinu Tijelova ili presvetog tijela i krvi Kristove. Svi mi ljudi naravno tragamo za kruhom života koji će nas ishranjivati i držati u životu. Za taj kruh ljudi žrtvuju sve. Cijeli život je mnogima samo borba za život, borba za materijalno preživljavanje. Svatko je usmjeren na stjecanje te hrane i ta mu je osjetilno ponuđena. Stjecanje te hrane čovjeku je zajedničko sa životinjama. Ali čovjek je gladan i duhovne hrane. Kad Isus govori da je on kruh života, onda očito ne govori biološki. On govori ‘liturgijski’, a danas bismo rekli, govori simbolično. To je pokojna sestra Mihaela na vrijeme shvatila i pokušala kroz čitav život provoditi u djelo. Kao što je čovjeku potrebna materijalna hrana za uzdržavanje biološkog života, tako mu je potrebna i hrana za uzdržavanje duhovnog. Za postizanje ovog prvog cilja čovjek kao da se ne snalazi. Nije mu utisnuto u narav da zna izabrati pravu hranu. Tu se ljudi vrlo lagano prevare pa izjednačavaju biološki i duhovni život, materijalnu i duhovnu hranu. Isus se govoreći o sebi zapravo služi rječnikom materijalne ishrane, kruhom i mesom. On je kruh i meso čovjekovog duhovnog života. Sestra Mihaela je takav kruh blagovala čitav život kako ne bi vidjela opreku između duhovnog i biološkog života, jer nače sve postaje neshvatljivo i neprihvatljivo. Onima probuđena duha poput sestre Mihaele to je bilo nešto normalno i razumljivo. On je kruh i meso duha i koji se njime hrane, hrane se vječnom hranom i za vječnost. Kao što se čovjek hrani da bi biološki živio potrebno je također da se hrani da bi živio duhovno. Taj duhovni život je nešto što ga karakterizira upravo kao čovjeka, kao sliku Božju. Čovjeku je potrebno duhovno se hraniti. To je sestra Mihaela nastojala živjeti, unatoč svim onim slabostima i navadama kojima nitko od smrtnih bića ne izmiče. Tko se hranio Isusom koji se nama daje i posredstvom sakramenata živi potpuno i sretno. Nadamo se i molimo da i sestra Mihaela živi vječno.“
Nakon sprovoda slavljena je sveta misa zadušnica u samoszanskoj kapeli u Trnju. Euhristijsko slavlje predslavio je fr. Domagoj Augustin Polanščak. Priora s. Katarina Maglica uputila je oproštajnu riječ i izrekla zahvalu s. Mihaeli za njen život i djelovanje.
S. Mihaela, Ivka, rođena je 29. 08. 1933. u Kamenskom od oca Ante i majke Mare. Bilo je sedmero djece u obitelji, sedam sestara. S. Katarina je istaknula kako je Ivka već živjela u jednoj zajednici sestara dok nije prisupila zajednici dominikanki u Korčuli. Svoje prve zavjete je položila 8. 12. 1953. Djelovala je u Zagrebu, Splitu, dugi niz godina u Kanadi. A kad se zatvorila misija u Kanadi ponovno je došla u Zagreb, u samostan bl. Hozane, gdje je dovršila svoj životni put. Svoje redovničko poslanje vršila je predano i samozatajno, iskrenom vjerom i sebedarjem. Neka u krilu dobroga Oca uživa svu vječnost.
