Kroz osobnu radost i patnju upoznajemo sami sebe, svoje granice, odgajamo se za suočavanje s unutarnjim i vanjskim ograničenjima i odskočnim daskama.
Ljudski život je i borba koja čovjeka baca na koljena kako bi se i na koljenima borio za Boga i Božje jer ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja.
Imamo dovoljno nedvojbenih prilika u kojima možemo pronaći odgovor na pitanje: Robujem li sebi i drugima ili služim Bogu?
Iz dubine, Gospodine, vapajem k Tebi.
Osobna krivnja je nalik na provaliju, veliku dubinu koja nas dijeli od Boga, od Života. Utapamo se u području smrti, odijeljeni od Života jer se uporno ne odričemo grijeha, nema kajanja u nama. Biramo Život – uteći se Božjem Milosrđu po kojem je Sotoni došao kraj ili biramo Smrt – bježanje i skrivanje svoje golotinje.
Uviđam li vlastitu odgovornost za osobne odabire ili tražim krivce u osobama i socijalno poželjnim ponašanjima koji mnome upravljaju?
Dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: „Izvan sebe je!“
Isus je sa strašću živio za svoga Oca i služio Mu do kraja, prihvaćao je izazove, preuzimao rizike. Nije povremeno niti privremeno živio Očevu volju, već autentično i radikalno – korjenito, beskompromisno i dosljedno.
Krist se nije sustezao podnijeti križ. Poznavao je srca ljudi, znao je koliko ona mogu biti nevjerna, prevrtljiva i mlaka. Nisu Ga razumjeli niti njegovi najbliži po krvi, po vjeri. Ulagali su napore da ga zaustave, da Ga zadrže u granicama poželjnog i dopuštenog. Nisu Ga prepoznali niti razumjeli, a živio je s njima, bio je dio njihove svakodnevnice. Jesam li i ja ‘izvan sebe’ ili se u sebi bavim sobom i drugima, daleko od Božjeg pogleda, zatvorenih ušiju za Njegovu Riječ koja ne pristaje na kompromise.
Obuzdavamo li sebe i svoje bližnje u onome što je dobro, Bogu milo? Pozivamo li se i mi pritom na ljudske obzire kako bismo se obranili te objasnili i opravdali svoje neispunjavanje zadaće – da s Isusovom strašću branimo ono što je Božje, na opće dobro i dobro pojedinca?
I okruži pogledom po onima što su sjedili oko Njega u krugu i kaže: „Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“
Kada Gospodin svrne na mene svoj pogled, hoće li, na temelju onoga što vidi, moći reći – evo majke moje, evo braće moje?
Sv. Toma Akvinski je molio Gospodina za mudro uređenje života, molio je ovako: Udijeli mi, milosrdni Bože, da žarko želim što je tebi milo, da razborito istražujem, istinski prepoznajem i savršeno ispunjam na hvalu i slavu Tvoga Imena. Uredi, moj Bože, moje življenje: ono što od mene tražiš da činim, daj mi da znam, i podaj da to izvršim kako treba i kako koristi duši mojoj!
s. Mirjam Peričić OP