Sam Isus je jedanaestorici, jer Jude već nije bilo s njima, naredio da pođu na Goru. A koju drugu nego na Brdo Blaženstava? Tamo ih je On, Uskrsli, dočekao. Prepoznali su ga, pali pred njega na koljena, duboko uvjereni u njegovo božanstvo. Duh Sveti ih je poučio i prosvijetlio, unio jasnoću u njihove konfuzne misli i stavove.

Čovjek se samo pred Bogom spušta na koljena i klanja mu se. Ipak, Matej otkriva da neki posumnjaše. Teško je ustvrditi da Matej misli na tu jedanaestoricu. Mnogi od nas ostalih su upravo ti koji sumnjaju. Svi smo mi pozvani biti učenici i svi smo dobili zadatak sve ljude na zemlji učiniti njegovim učenicima, krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Važan je ovaj dio teksta u kojem je izražen zadatak svim Isusovim učenicima, ali je važna i pouka kako to provesti u djelo: ‘ učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio.’

Tek tada slijedi obećanje: „ I  evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ Isus naređuje, traži, poučava i obećava. Svi se koraci trebaju ispoštovati.

Spremni smo mi ispuniti Isusove riječi, ali se mnogo puta nalazimo između onih za koje je kazano: “ A neki posumnjaše.“ Sumnjamo jer se osjećamo preslabi za tako uzvišenu zadaću, sumnjamo jer nismo dorasli Isusu, njegovim djelima i ljubavi koja ga je poslala u smrt na križu, sumnjamo jer sebe dobro poznajemo i znamo da nismo uporni u dobru, da brzo odustajemo i povlačimo se.

Osjećamo i znamo da Isus ne zove sve ljude propovijedati riječima već životom, što podrazumijeva život življen po njegovim naputcima, po Blaženstvima i Dekalogu. Tada ćemo osjećati Božju blizinu, kupati se u Božjoj ljubavi, u ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga, jer je trojstveni Bog s nama do konca svijeta. Usprkos naše nedostojnosti, nedoraslosti i neshvaćanju, pred tajnom Presvetoga Trojstva, brizi i ljubavi za čovjeka, dah nam zastaje.

Isus je do kraja ispunio Očevu volju, a Duh Sveti je na djelu trajno. Isus nam ga obećao i šalje nam ga po sakramentima kako bi čovjeka vodio, poticao, unosio jasnoću u pogled i djelovanje, kako bi čovjeka vratio u krilo Očevo.

Tajna je u življenju ljubavi kroz odnose, u ispunjenju obaveza, u odgovornosti prema svome poslanju. Nas vidljivo ne bičuju, ne razapinju, ne krune trnjem. Mi danas imamo druga pomagala kojima druge izlažemo patnji, nemiru, nesigurnosti. Imamo ubojite riječi i nedolične postupke življenja obaveza  ljudskih i staleških, posjedujemo zavist, da ne kažem mržnju, izvlačimo se od svojih obaveza kako bi ih nekome drugome natovarili. Gdje uspijemo zamaglimo okoliš, zajednicu u kojoj živimo prepustimo samoj sebi neka se bori za opstanak i život dostojan čovjeka, radilo se o obitelji ili duhovnoj zajednici, o našem radnom kolektivu ili političkoj stranci.

Samo je ljubav zdrava energija koja donosi poželjne plodove, to je veza čovjeka i Boga, čovjeka i čovjeka. Ne platonska, leteća ljubav, već ona stvarna, konkretna koja ne bježi od žrtve i odricanja. Po tome smo Isusovi učenici ako ljubavlju privlačimo k Bogu one kojima smo poslani.

Isus je govorio i naučavao ono što je i sam radio, zašto se zalagao. I od čovjeka se očekuje da mu bude sličan, da širi njegovo kraljevstvo ljubavi u srca ljudi, u prostor koji nastanjuje, u djelić povijesti koji mu je darovan. Po tome smo sinovi i kćeri trojstvenog Boga, po tome smo dionici božanske ljubavi i božanskog života. Trojstveni Bog je zajedništvo, izvor zajedništva i zalog našeg ljudskog zajedništva. Ljubav i zajedništvo se ne razdvajaju. To je snaga koja nosi svijet, Boga i čovjeka uvrštava u jednu obitelj, ljude spaja i povezuje.

Blagdan Presvetog Trojstva nas poziva da zaronimo u tajnu koju samo Duh Sveti može približiti ljudskom umu.

 

s. Katarina Maglica OP

Preporučamo