PRAEDICATOR GRATIAE

PISMO SV. OCA GENERALU REDA PROPOVJEDNIKA POVODOM OSAM STOLJEĆA OD SMRTI SVETOG DOMINIKA IZ CALERUEGE

Bratu Gerardu Franciscu Timoneru, O.P.

Generalu Reda Propovjednika

Propovjednik milosti (Praedicator gratiae): između mnogobrojnih naziva pripisanih svetom Dominiku, na poseban način  ističe se  ”Propovjednik milosti” zbog svoje uske povezanosti s karizmom i misijom Reda koji je osnovao. U ovoj godini u kojoj se obilježava osamsto godina od smrti svetog Dominika, vrlo rado se pridružujem braći propovjednicima u njihovoj zahvalnosti za puninu duhovnih plodova karizme  i misije, a koja se očituje i vidi u raznolikoj dominikanskoj obitelji koja je rasla tijekom prethodnih stoljeća. Moje molitve i dobre želje odlaze svim članovima te velike obitelji, a koja obuhvaća kontemplativni i aktivni život klauzurnih redovnica i apostolskih sestara, svećenika i braće laika, laičke ustanove i pokrete mladih.

            U apostolskoj pobudnici Gaudete et Exsultate izrazio sam svoje uvjerenje da je svaki svetac misija planirana od Oca kako bi odrazio i utjelovio, u posebnom trenutku povijesti, određeni aspekt evanđelja (br. 19). Dominik je odgovorio na hitnu potrebu njegovog vremena, i to ne samo da propovijeda Evanđelje, već jednako važno i da vjerodostojno svjedoči u živoj zajednici Crkve. U duhu svih pravih reformi, on traži povratak siromaštvu i jednostavnosti po uzoru na prve kršćanske zajednice, okupljene oko apostola i vjerne njihovom nauku (usp. Dj 2, 42). Istovremeno, njegova revnost za spasenjem duša vodila ga je da osnuje zajednicu vjernih propovjednika čija ljubav prema svetom Pismu i cjelovitost života može rasvijetliti umove i zagrijati srca svojom životnom, velikodušnom istinom i božanskom riječju.

            U našem vremenu, karakteriziranom velikim promjenama i novim izazovima za crkvenu evangelizacijsku misiju, Dominik može služiti kao inspiracija svim krštenima koji su pozvani, kao misionarski učenici dohvatiti svaku periferiju našeg svijeta svjetlom evanđelja i milosrdnom ljubavlju Kristovom. Govoreći o višegodišnjoj i višestoljetnoj Dominikovoj viziji i karizmi, papa Benedikt XVI. podsjetio nas je da u srcu Crkve misionarska karizma moja uvijek gorijeti (Audijencija, 3. veljače 2010.).

            Dominikov veliki poziv bio je propovijedati evanđelje Božje milosrdne ljubavi u svoj njezinoj spasonosnoj istini i otkupiteljskoj snazi. Kao student u Palenciji, nikada nije razdvajao vjeru od djela, istinu od ljubavi, cjelovitost i suosjećanje. Kako nam sam blaženi Jordan Saksonski kaže, Dominik je prodao svoje dragocjene knjige potaknut velikim brojem onih koji su patili i umirali tijekom velike gladi te osnovao centar u kojem su siromašni mogli jesti (Libellus, 10).  Njegovo svjedočanstvo Božjeg milosrđa i duboka želja da donosi ozdravljujući lijek onima koji osjećaju na svojoj koži duhovnu i materijalu bijedu i siromaštvo, bili su predznak i inspiracija za osnutak Vašeg Reda te kasnije primjer za život i apostolat bezbroj dominikanaca i dominikanki na mnogim mjestima i kroz mnoga vremena. Jedinstvo istine i milosrđa možda nalaze najbolji izričaj u dominikanskoj školi u Salamanci te dijelom u djelu fr. Francisca de Vitoria, koji je predložio okvir internacionalnog prava utemeljenog u temeljnim ljudskim pravima. To je potaknulo  fr. Antonia Montesinosa u Americi i Dominika de Salazara u Aziji da brane dostojanstvo i prava domorodaca.

            Evanđeoska poruka našeg neotuđivog ljudskog dostojanstva kao djece Božje i članova jedne ljudske obitelji danas izaziva Crkvu da ojača spone socijalnog prijateljstva, nadiđe nepravedne ekonomske i političke strukture te radi na cjelovitom razvoju svake individue i svih ljudi. Vjerni Božjoj volji i vođeni Duhom Svetim, Kristovi nasljednici pozvani su surađivati svojim snagama u rađanju novog svijeta, gdje smo svi braća i sestre, gdje ima mjesta za sve a pogotovo za društveno marginalizirane, gdje sjaje pravda i mir (Fratelli Tutti, 278). Neka Red propovjednika, danas kao što je i nekad, bude u prvom redu u obnovljenom propovijedanju Evanđelja. Neka bude onaj koji će govoriti srcima muškaraca i žena našega vremena i probuditi u njima žeđ za dolaskom Kristova kraljevstva svetosti, pravde i mira!

            Sveti Dominik je revnovao za Evanđeljem i njegova želja iskrenim apostolskim životom vodila ga je do naglašavanja važnosti zajedničkog života. Ponovno nam blaženi Jordan Saksonski govori da je Dominik u osnivanju Vašeg Reda znakovito izabrao ne biti nazvan pod-priorom već bratom Dominikom (Libellus, 21).  Ovaj ideal  zajedništva je nastao kako bi izrazio upravljanje, u koje su svi uključeni putem procesa razlučivanja i donošenja odluka u suodnosu s njihovim autoritetima. Ovaj sinodalni proces omogućio je Redu prilagoditi svoj život i misiju određenim povijesnim kontekstima, ali opet, zadržavajući zajedništvo. Svjedočenje evanđeoskog bratstva, kao proročko svjedočanstvo Božjeg plana u Kristu, plana obnove i jedinstva cjelokupne ljudske obitelji, ostaje temeljni element dominikanske karizme i stup napora Reda oko promicanja obnovljenog kršćanskog života i širenja Evanđelja u našem vremenu.

            Zajedno sa svetim Franjom iz Asiza,  Dominik je shvatio da širenje Evanđelja, riječima i djelima, podrazumijeva izgradnju  cijele crkvene zajednice u bratskom jedinstvu i misionarskom učeništvu. Dominikanska karizma propovijedanja vrlo rano se prelila u različite grane dominikanske obitelji, podržavajući tako sve načine života u Crkvi. U sljedećim stoljećima, pronašla je svoj izraz u pismima svete Katarine Sienske, umjetničkim izričajima blaženog fra Angelica i karitativnom radu svete Ruže Limske, blaženog Ivan Macias  i svete Margarete iz Castella. I danas ta karizma nastavlja nadahnjivati djela umjetnika, učenjaka, učitelja i govornika. U ovom jubileju, ne možemo zaobići dominikanske mučenike čije je svjedočanstvo snažan oblik propovijedanja. Ili, bezbroj muškaraca i žena koji slijede primjer i jednostavnost svetog Martina de Porresa. Također, ovdje razmišljam i o tisućama dominikanskim trećoredaca i članova pokreta mladih u Redu koji održavaju važnost uloge laika u djelu evangelizacije.

            U jubileju rođenja svetog Dominika za vječni život, htio bih na poseban način zahvaliti se  fratrima propovjednicima na zadivljujućem doprinosu koji su dali propovijedajući Evanđelje kroz teološku misao otajstava naše vjere. Poslavši prve fratre na ugledna europska sveučilišta, Dominik je potvrdio važnost davanja budućim propovjednicima teološke naobrazbe temeljene na svetom Pismu, poštujući postavljanje pitanja temeljenim na dobrim razlozima te ih pripremiti za snažan dijalog u službi Božje objave u Kristu. Intelektualni apostolat Reda koji se očituje u mnogobrojnim školama i institutima više naobrazbe te promicanju svetih znanosti i prisutnost u svijetu kulture, potaknuo je dijalog između vjere i razuma, tečnost kršćanske vjere i unaprijedio misiju Crkve da privuče umove i srca Kristu. Mogu samo zahvaliti na povijesti Reda što je toliko služio Svetoj Stolici, što seže sve do samog Dominika.

            Tijekom moga posjeta Bologni prije pet godina, bio sam blagoslovljen provesti neko vrijeme u molitvi ispred groba svetog Dominika. Molio sam se za Red propovjednika, moleći za vjernost njegovih članova temeljnoj karizmi i tradiciji čiji su baštinici. U zahvalnosti Svetome (Dominiku) za sve dobro koje su njegovi sinovi i kćeri učinili u Crkvi, kao poseban dar, molio sam za znatan porast svećeničkih i redovničkih zvanja.

            Neka proslava jubilarne godine izlije obilje milosti na braću propovjednike i cijelu dominikansku obitelj te unese novu svježinu Evanđelja. S velikom naklonošću, preporučujem  sve koji sudjeluju u proslavama jubileja Reda zagovoru  Gospe od Ružarija i Svetom Dominiku te srdačno dijelim svoj apostolski blagoslov u obliku mudrosti, radosti i mira u Gospodinu.

                                                                                                                             FRANJO

Rim, iz svetog Ivana Lateranskog, 24. svibnja 2021.

Preporučamo