Drage moje sestre,
svake godine, svakog proljeća čekamo Uskrs. Uvijek i dođe te slavimo Uskrs. Radujemo se, pripremamo se na razne načine za proslavu. Pripreme traju četrdeset, više, ili manje dana. Što napravimo u vremenu priprave znano je Bogu i nama. Možda je ta priprema duboka i istinski vrijedna. Možda je bila površna i želimo ju ponoviti. Možda je samo prošlo vrijeme korizme…Možda smo ostvarile ono što smo zamislile…
Možda…
A što je On htio od nas ove korizme, što On želi ovog Uskrsa? Mogle smo, kao i On, prolazeći zemljom činiti dobro. Mogle smo, kao i On susretati druge u ljubavi i prihvaćanju. Mogle smo, kao i On, biti uvijek u Ocu i s Ocem. Mogle smo kao i sv. Dominik govoriti s Njim i o Njemu. Mogle smo kao Marija slušati Njegovu riječ.
Mogle smo…
Odgovor je naša istina! Naša je istina – slabost i ustrajnost! Naša je radost i sigurnost u radosnoj vijesti koju širi Marija. Nije Marija mogla pronaći Gospodina da ga nije tražila. Nije mogla govoriti da nije slušala. Nije mogla vjerovati da nije ljubila.
Drage sestre, želim svima nama istinsku ljubav koja izlazi iz dubine srca i koja u Njegovom probodenom, ranjenom i krvlju okupanom srcu čisti svaku muku, tugu, gorčinu ili težinu. Gledajući Njega ljubimo se međusobno i probodenih ruku ili nogu slijedimo Njegove stope kada je to lako i kada je teško. Blagoslivljajmo jedna drugu i slavimo Uskrs – svetkovinu radosti, života, svjetla novog dana i novog susreta!
Neka nas u ovoj godini jubileja sveti Dominik uči onom važnom zadatku – sve privući Ocu – da u Božjem kraljevstvu imamo mjesto među svetima našeg Reda i našeg Naroda!
SRETAN USKRS SVIMA!
s. Jaka Vuco, vrhovna glavarica
