Prispodoba o radnicima u vinogradu govori nam mnogo toga. Govori o beskrajnoj Božjoj dobroti, milosrđu i brižnosti, koje, srećom, ne podliježu našoj ljudskoj logici i postupanju. Govori o našoj ljudskoj zlovolji, sebičnosti i zavisti spram drugih. Govori o našoj kivnosti i ljutnji na Boga, o prozivanju Boga zbog njegovih postupaka.
Otac naš nebeski Stvoritelj je i Gospodar ovoga svijeta, ovoga vinograda. Iako nas je stvorio bez nas, neće nas spasiti bez nas. On izlazi svakog trenutka i gleda ima li nekoga tko slobodno odgovara na njegovu ponudu, tko želi raditi u njegovu kraljevstvu, tko želi biti suradnik spasenja. Svakoga tko to želi šalje u svoj vinograd, svakomu daje priliku.
Problem nastaje kod isplate nadnica. Oni od ranoga jutra i treće ure skaču na noge kad čuju da je ista plaća i onima od jedanaeste ure. Ne mogu podnijeti tu „nepravdu“. Ovdje se ne radi o ljudskim i zemaljskim mjerilima i pravdi. Radi se o Božjoj dobroti i nezasluženom daru – spasenju, kojega Bog želi dati svakomu tko pokaže i najmanje želje da mu služi, makar u zadnjem satu svoga života.
Znamo priču o Joni. Htio je pobjeći od Boga i od zadaće propovijedanja poganskoj Ninivi. Zašto? Jer nije želio da se Bog smiluje Ninivljanima, i to mu predbacuje: “Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeći u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrđem i da se nad nesrećom brzo sažališ.“ (Jon 4,2) To je bila najava Božje ljubavi i milosrđa prema svakom narodu i svakom čovjeku koja je dosegla svoj vrhunac u objavi Isusa Krista.
Starozavjetno čitanje današnje nedjelje također tumači način Božjeg postupanja: „Nek’ bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek’ se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem jer je velikodušan u praštanju. “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti,”riječ je Jahvina. “Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.” (Iz 55, 7-9)
Bog nas poziva na promjenu našega stava i odnosa prema bližnjemu. Da napustimo svoju zlovolju i mrzovolju i istinski se radujemo zbog jednog obraćenog grešnika. Potrebni su radnici u vinogradu, kao i u žetvi, koji će biti na poslu u rano jutro kako bi podnoseći napor i žegu dana bili suradnici spasenja svoje braće.
Ova prispodoba nam daje nadu. Nikada nije kasno i neće biti kasno zaželjeti spasenje i primiti ga kao dar. Uostalom, kad se dogodi obraćenje onih za koje to nikada ne bismo rekli, ipak se znamo radovati i slaviti Boga zbog njegovih čudesnih puteva. Bog se može poslužiti radnicima posljednjeg sata kako bi druge priveo spasenju. Nagrada koju gospodar dijeli uvečer, to jest na kraju života, nije zaslužena plaća, nego besplatni dar.
s. Blaženka Rudić OP