Današnje Evanđelje pred nas stavlja događaj koji u Petru budi sumnju u to koliko puta treba oprostiti, ali i Isusov odgovor kojim ga želi odmaknuti od naslijeđene logike iz koje dolazi Petrovo pitanje.Isus pred Petra donosi priču. Stavlja ga pred izazov jedne prispodobe iz koje se vidi kamo ga Isus vodi.
Uvijek je bilo teško praštati i tako će, najvjerojatnije, i ostati. Opraštanje se teško probija. Ono se ne događa se preko noći, ali uvelike uklanja mrak iz naših odnosa. Često se nađemo u stanju u kojem na vlastitoj koži vidimo kako je teško praštati i otvarati zatrpane putove međuljudskih odnosa. I nije to naš današnji problem. S tim su se nosili ljudi svih naraštaja, pa tako i mi danas.
Da bi razumjeli kamo Isus vodi Petra potrebno je krenuti od svijesti da se Božja ljubav ne može zaslužiti. Moramo odrasti u školi Božjega prihvaćanja kako bismo se osposobili za umijeće praštanje koje nas uvodi u iskustvo Boga na zemlji. Jer kako nam govori Evanđelist Ivan: „Bog je ljubav!“
Opraštanje je dinamika srca. Da bi znali i mogli oprostiti moramo ići u školu Božjega srca. A to je nešto uvijek iznova teško i izazovno. Teško je jer se naša priroda buni, jer se opraštanje doživljava kao poraz, kao ismijavanje, jer se naši prirodni mehanizmi trebaju nadići i slomiti, a Evanđelje bi htjelo da se vodimo Božjim pogledom na čovjeka koji čovjeka pretječe praštanjem. To je teško. I bolno. Ali nije nemoguće.
Da je moguće, posebno kad su udarci neočekivani i veoma bolni, najbolje možemo naučiti iz Isusova primjera. Jer, Pismo kaže: „Dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.“
Možda i sami, poput Petra, često puta pred Isusa istresemo pitanje: „Gospodine, koliko puta da oprostim?“
Pitanje je, imamo li hrabrosti prihvatiti Isusov odgovor?!
Odgovor glasi: Onoliko puta sve dok više ne postoji ništa što se treba oprostiti i dok se sva bol ne izbriše. Onoliko puta sve dok nas lanci prošlosti više neće moći čvrsto držati u svom zagrljaju. Onoliko puta sve dok ne postanemo slobodni da budemo onakve osobe kakvima Bog želi da budemo. Onoliko puta sve dok ne budemo u stanju ispuniti sudbunu koju je Bog rezervirao posebno za svakoga pojedinoga od nas.
Jer… Petre, prihvati da je Bog drugačiji od ljudskih predodžbi. Petre, Božja su mjerila drugačija od naših. Petre, gledaj na svijet i čovjeka u njemu Božjim očima. Petre, vjeruj i spoznaj da Božja ljubav nema mjere. Petre, Bog nas jednako i bezuvjetno ljubi i onda kad smo u grijehu.
Petre, koliko puta si Ga zatajio? Petre, koliko ti je puta oprošteno?
Dakle, koliko puta oprostiti i zašto?
Koliko god puta treba da bi mogli hodati u slobodi za koju nas je Krist otkupio!
A ti, Petre, ljubiš li me toliko?
s. Natalija Cindrić, OP
