”Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.” (Mk 6,7-9)
Dominik je već kao mladi student teologije pokazao posebnu osjetljivost na potrebe ljudi u nevolji. Tako je jednom prodao pergamene iz kojih je učio, govoreći: ”Kako mogu učiti s mrtvih koža dok živi ljudi umiru od gladi.”
Duhovni pokreti 12. i 13. stoljeća teže povratku evanđeoskom siromaštvu. Međutim, evanđelje im propovijedaju bogati i moćni biskupi i ljudi ne prihvaćaju takav navještaj. Dominik je shvatio da siromaštvo življeno po evanđelju mora postati način propovijedanja. On odlučuje biti putujući propovjednik – hodočasnik, koji ne zna gdje će spavati noćas ni gdje će jesti sutra. On je siromah koji nema oslonca ni u čemu i ni u kome. Njegova sigurnost nije u materijalnim dobrima, u zdravlju ili društvenom ugledu, niti u rukama nekog moćnika ovog svijeta.
Dominik se savršeno pouzdaje u Providnost koja zna što nam je potrebno, i potpuno se posvećuje naviještanju kraljevstva Božjega. On je vrlo skroman u hrani i u odijevanju. Nema svoje sobe ni kreveta, jer noći najčešće provodi moleći u crkvi. A njegovo pouzdanje u Providnost tako je veliko da poziva braću u blagovalište iako u kući nema ni komadića kruha. Nakon molitve i blagoslova dva mladića poput anđela donesoše kruh i podijeliše ga braći počevši od mlađih. Nikada još nisu jeli tako ukusan kruh. To se nije ponavljalo svakoga dana, ali to je bio dokaz da se Bog brine za svoje siromahe.
Biti siromašan znači biti slobodan, ne vući za sobom ono što zarobljava i opterećuje. Ali to znači i biti solidaran s onima koji žive siromašno i bijedno. Biti siromašan znači svu svoju nadu i sigurnost položiti u Boga.
Jedino siromah može posvjedočiti da je BOG njegovo SVE, i jedino siromah može prihvatiti da BOG bude njegovo SVE.
Sveti oče Dominiče, ti si kao nagradu za svoje izvanredno ufanje dobio od Boga obećanje da ćeš u svim svojim potrebama biti brzo uslišan. Daj nam takav duh pouzdanja da ne priljubimo svoje srce za vremenita dobra, nego da se njima tako služimo da zaslužimo vječna.
Moli za nas, sveti oče Dominiče.
Da dostojni postanemo obećanja Kristovih.
Dopusti, molimo, svemogući Bože, da zaštita blaženoga oca našega Dominika, tvoga priznavaoca, oslobodi nas koje tišti breme naših grijeha. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
