Briga. Beznađe. Tjeskoba. Toliko puta se pronađu na našem svakodnevnom putu, satrvenima tolikim brigama i noseći razne probleme. Unosimo se u svakodnevnicu i borimo se s njome, a zaboravimo na Boga i razgovor s njime. Onaj koji jedini može riješiti naše brige i probleme, koji jedini pokazuje put i budi u nama mir koji samo On daje čeka kako bismo mu se obratili. Stoga nas ovonedjeljno evanđelje podsjeća na to obraćanje Ocu. Isus, Sin nudi nam paradigmu obraćanja Ocu i ujedno pokazuje svoju zauzetost u ljubavi za nas.
Čitajući evanđelje sedme nedjelje Vazma, možemo dobiti dojam da smo nepotrebni u ovome tekstu. Da smetamo razgovoru Sina s Ocem. Možemo imati osjećaj da stojimo sa strane i sve to samo promatramo, no u središtu svakog Isusovog govora je uvijek čovjek, i ti, ja – mi smo u središtu, Isusu uvijek najvažniji. Ta zato je i postao čovjekom, da bi pokazao koliko nas Bog Otac ljubi u Sinu po Duhu. Izdvojili bismo neke elemente koji nam mogu itekako pomoći u našim svakodnevnim brigama i problemima s kojima se borimo.
Najprije, Isus podiže oči prema nebu! U svom podizanju očiju prema Nebu, Isus predaje Ocu ono što slijedi, ono što će mu svakako biti najteže kao pravom čovjeku koji je u svemu bio sličan s nama, osim u grijehu – nositi težak križ i umrijeti na njemu, odnosno podnijeti muku. Isus sve to predaje Ocu, ne bori se s time sam, ne pada u tjeskobu, shvaća da je Njegov križ proslava. To je i svaki naš križ ukoliko upremo pogled u Nebo i sve predamo Ocu po rukama Sina!
Zatim drugo, Isus nam pokazuje i govori što sve imamo u Njemu: život vječni, milost da upoznamo Oca i da nas Sin Isus Krist uistinu uvijek zagovara kod Oca, da nas ne zaboravlja i da je svjestan da smo u svijetu, u teškim životnim situacijama, u prolaznosti, i rastancima, i naravno u svemu onome što je lijepo, a što život nosi. Zato nam i ovaj govor, Njegov razgovor s Ocem donosi obilnu utjehu, i mi smo centar te poruke. To je vrlo važno za zapamtiti. Nismo siročad, nismo sami, koliko god se možda to ponekad tako i činilo. Bog je s nama uvijek, on nam i šalje na put ljude preko kojih nam progovara, šalje nam razne životne situacije kako bismo bili još više Njemu bliži, kako bismo poput Sina, kao pravi sinovi u Sinu, uvijek najprije uprli svoj pogled u Nebo, očima se zaljubiti u Nebo i potrčali u zagrljaj Ocu.
s. Manes Puškarić OP
