Na današnji dan, 8. svibnja, slavi dominikanska obitelj zaštitu blažene Djevice Marije nad čitavim Redom. Od kuda potječe to uvjerenje o Gospinoj zaštiti i ljubavi sv. Dominika prema njoj, govori svjedočenje bl. Cecilije o viđenju sv. Dominika.
Jedanput, pošto je blaženi Dominik prenoćio u crkvi moleći se do ponoći, izađe iz crkve, uđe u spavalište te na ulazu u spavalište počne moliti. Dok je bio u molitvi, pogledavši drugi dio spavališta, ugleda tri prekrasne gospođe, od kojih ona u sredini bijaše časnija i dostojanstvenija. Jedna je od njih nosila prekrasnu posudu a druga škropilo, koje je pružala onoj gospođi u sredini. A ta je gospođa škropila braću i blagoslivljala ih znakom križa. Konačno ona reče blaženom Dominiku: „Ja sam ona koju vi svaku večer zazivate. I kad kažete: Svrni, dakle, odvjetnice naša, padam ničice pred svojim Sinom moleći da sačuva taj Red.“
No, kad blaženi Dominik pogleda unaokolo, vidje redovnike svih redova pred Bogom, a nijednoga od svojih ne vidje. Stade gorko plakati, i ne usudi se približiti Gospodinu ni njegovoj Majci. Tada mu Gospa dade znak rukom da pristupi. No, on se ne usudi dok ga i Gospodin ne pozva.
Blaženi Dominik pristupi i pade ničice pred njima plačući gorko. Gospodin mu reče da ustane. Pošto ustade, zapita Gospodin: „Zašto tako gorko plačeš?“ On reče: „Plačem zato što ovdje vidim redovnike svih redova, a iz mojega Reda ne vidim nikoga.“ Reče mi Gospodin: „Hoćeš li vidjeti svoj Red?“ Odgovori dršćući: „Da, Gospodine.“ Nato blažena Djevica razgrne plašt kojim je bila zaogrnuta, raširi ga pred blaženim Dominikom toliko da je, kako se činilo, obuhvatio cijelu nebesku domovinu, a pod njim vidje veliko mnoštvo braće.
Tad se blaženi Dominik prostre, zahvali Gospodinu i blaženoj Djevici, njegovoj majci, a onda viđenje iščeznu. Vrativši se sebi, zazvoni na Službu čitanja. Kad završi Služba čitanja, pozove braću na samostanski sastanak te im održi velik i prekrasan govor, potičući ih na ljubav i štovanje prema blaženoj Djevici Mariji. Među ostalim, ispriča im i to viđenje.
