Crkva navješćuje istinu o Božjem milosrđu objavljenu u raspetom i uskrsnulom Kristu te ju ispovijeda na različite načine. Danas slavimo Nedjelju Božanskog milosrđa – blagdan koji je ustanovljen prema želji samog Isusa kako bi bio utočište i zaklon dušama. Služi nam kao podsjetnik koliko nam je potreban Bog i Njegovo milosrđe. Trebamo ga, čitav svijet ga treba.
Isus je rekao tajnici svoga milosrđa: „Toga dana otvorena je nutrina mojeg milosrđa, izlijevam cijelo more milosti na duše koje se približe k izvoru moga milosrđa. Neka se nijedna duša ne boji približiti k meni, pa makar njezini grijesi bili crveni kao skrlet. Moje milosrđe je tako veliko da ga u cijeloj vječnosti ne može proniknuti nijedan razum, ni ljudski niti anđeoski.“
Današnje Evanđelje stavlja pred nas lik apostola Tome.
Evanđeoska izvješća koja govore o ukazanju Uskrsloga uvijek uključuju element kako jedanaestorica ne mogu povjerovati. Ivan tu poteškoću dramatski utjelovljuje u Tomi.
Nakon što su primili dar Duha Svetoga učenici svjedoče svoj susret s Uskrslim Tomi. Njihove riječi vidjeli smo Gospodina predstavljaju dramatičan obrat: Isusovi učenici sada počinju ispovijedati vjeru u uskrsnuće i prvi kome je navještaju jest Toma. Još su, doduše, zatvoreni iza vrata, ali ipak su se pokrenuli jer su doživjeli nešto iznimno. Još čame iza zaključanih vrata u strahu od Židova, Toma je skupa s njima, ali on čami iza još jednih vrata: iza osobne duhovne ograde svog razmišljnja o uskrsnuću. Niti Toma popušta u svojim zahtjevima, niti mu drugi učenici uspijevaju dovoljno jasno posvjedočiti i potvrditi njegove zahtjeve.
Ovu neriješenu situaciju prekinut će Isus svojim dolaskom.
Tomin susret s Uskrslim Gospodinom događa se na istom mjestu tjedan dana kasnije. Time Evenđelist želi naglasiti da Isus opet dolazi u isti dan, dan poslije subote, i ponovno okupljenoj zajednici želi mir – daje im svoj mir kojeg svijet ne može dati! Ovim detaljima Evanđelje oslikava život rane crkvene zajednice. Ona je okupljena u dan poslije subote kako bi srela Uskrsloga i primila dar njegova mira. Taj dan kasnije će kršćanska tradicija nazvati nedjeljom.
Ponesen iskustvom Uskrsloga Toma izriče ono što će popstati ispovijesna formula rane Crkve. Onaj koji je bio utjelovljenje nevjere, sada izriče najveću kristološku ispovijest u evanđeljima: Gospodin moj i Bog moj!
Usklik je to onoga koji je u trenutku spoznao svu ljepotu vjerovanja i u trenutku prestao sumnjati, te nam je time postao izvrstan putokaz potpunog povjerenja u istinitost Božjeg očitovanja. Taj poziv na Istinu posebno je vidljiv u Isusovim riječima koje je potom izrekao: „Blaženi koji ne vide, pa ipak vjeruju.“ Poziv je to svima nama koji nismo Krista nikada vidjeli, da imamo pouzdanje u vjerodostojnost svega što je zapisano u Svetom Pismu i u Kristovo i naše uskrsnuće, a istovremeno i ohrabrenje da ne malakšemo u svojoj vjeri u teškim životnim vremnenima. To je poziv koji nas potiče da se neprestano pouzdajemo u Božje milosrđe.
„Gospodin moj i Bog moj!“ – to je putokaz kojim dolazimo u samu bit milosrđa, životni stav kršćana. Kada izgleda da se nemamo više za što primiti, kome se obratiti, da smo pritješnjeni između četiri zida unutar kojih ne možemo pronaći izlaz, tada ova Tomina ispovijest postaje jedan spasonosan uzvik ili krik.
Neka nam on postane takav zaziv koji ćemo vježbati iz dana u dan, sve dok ne postane odjek otkucaja našeg srca i polako postane jedan usađeni način borbe s brojnim poteškoćama koje nas susreću na ovozemaljskom proputovanju. Neka nam ova Tomina ispovijest bude svjetionik koji nam svijetli u tami. Gospodin želi da se pouzdajemo u Njega, u svemu što molimo, namjeravamo i činimo i to je pouzdanje pokazatelj ispravna odnosa između nas i Isusa.
Na koncu, i samo Sveto pismo nam jamči: „Blago čovjeku koji se u Gospodina uzda, koji ne ide za štovateljima lažnih bogova, za onima koji se predaju prijevari.“ Središte tog pouzdanja je ISUS! Božja riječ nam obećava da ćemo zazivajući to ime biti spašeni. U tom Imenu je naše ozdravljenje, posvećenje i oslobođenje. Njegovo ime (heb. Ješua) i znači Jahve je spasitelj.
„Ja sam, ne bojte se!“
s. Natalija Cindrić, OP
