Susret novakinja u Češkoj Republici organizirale su češke dominikanke od 5. do 8. ožujak 2020. u Bojkovicama. Na susret su bile pozvane novakinje iz Mađarske, Slovačke, Engleske i Hrvatske, no sestre iz Slovačke nisu uspjele doći. Nas tri novakinje iz Hrvatske uputile smo se iz Zagreba sa našom časnom majkom. Nakon 7 sati vožnje stigle smo u Bojkovice 2 sata prije predviđenog vremena dolaska pa smo se išle prošetati da upoznamo grad. Sestre u tom gradu imaju srednju pedagošku školu i unutar škole se nalazi njihov samostan gdje živi njihovih 5 sestara. Pored škole se nalazi đački dom kojeg isto tako drže sestre i u kojem smo mi bile smještene. Nakon što smo se smjestile imale smo zajedničku molitvu časoslova na latinskom s pojedinim dijelovima časoslova koje smo molile svaka na svom jeziku. Nakon večernje smo imale zajedničku večeru te rekreaciju gdje je svaka zemlja predstavila svoju zajednicu putem prezentacije na računalu, a nakon predstavljanja smo igrale različite igre kako bismo se bolje upoznale. Idući dan kao i svaki nakon toga nam je započeo doručkom zatim smo molile Jutarnju. Nakon toga smo imale predavanje o životu svete Katarine Sijenske koje je vodila njihova sestra Benedicta koja inače živi u Pragu, po struci je povjesničarka, a u slobodno vrijeme već 20 godina radi razne predmete od keramike. Predavanje je vodila na češkom a pripremala ih je iz biografije bl. Rajmunda, njenog Dijaloga te sačuvanih pisama. Njihova sestra juniorka Marie koja nam je prevodila na engleski nam je isto tako održala jednu radionicu na kojoj je donijela razne predmete iz svakodnevnoga života pomoću kojih nam je pokazala kako se može meditirati ne samo nad Svetim pismom nego nad svime što nas okružuje a neki od tih predmeta su bili punjač za mobitel, dezodorans, toplomjer, školjke, kamenje… U 11:30 smo svaki dan imale misu koju je na latinskom vodio češki brat dominikanac. Svaki dan je druga zemlja predvodila pjevanje i čitanja su bila svaka na drugom jeziku. Nakon mise smo išli na ručak u obližnji Dom kulture. Nakon ručka smo imale malo slobodnog vremena pa opet predavanje u 14 sati. U subotu smo se nakon ručka uputile do Velehrada, njihovog svetišta, udaljenog manje od sat vremena autom. Jedan dio puta do tamo smo išle autom (oko 30 min) a zatim pješke oko sat vremena lijepo asfaltiranim puteljkom kroz zelena brda. Taj puteljak do Velehrada ima postaje otajstava krunice tako da smo izmolile jedno otajstvo (na latinskom naravno) a poslije smo put nastavile razgovarajući i diveći se ljepoti krajolika. Velehrad ima prekrasnu veliku baziliku koju se stvarno isplati vidjeti. Puna je kipova i cijela je oslikana sve do svoda kojem zbog fenomenalno nadarenih slikara izgleda poput neba, kraljevstva Božjega, kojem ne vidite kraja. Bazilika je puna kapelica a iza prekrasnog a jednostavnog kamenog oltara se nalazi grob kardinala Tomáša Špidlíka (koji je u procesu proglašenja blaženim) koji je ukrašen divnim detaljnim sitnim mozaikom koji isto krasi i dio oltara. Kroz sredinu sa lijeve i desne strane se nalazi veličanstveni korovi izrađeni od tri vrste drveta a koji su inače pod zaštitom UNESCO-a. Ispod bazilike se nalazi kripta koja je ujedno i muzej i spomen češkim mučenicima a slijedi vanjske zidove bazilike tako da izgleda kao labirint a vodi u krug i trebalo nam je nekih 30 minuta da ju obiđemo. Unutar kripte se nalazi i zlatna ruža koju je papa Ivan Pavao II. darovao jednom kada je bio u posjeti. Navečer smo imale nakon Večernje i večere kratko klanjanje pred Presvetim, a sestre iz Češke su se tom prigodom potrudile pa svima nama ispisale čitanje za meditaciju svakoj na njenom jeziku. Pjevale smo na latinskom pjesme i TAIZE pjesmarica uz koje nas je pratila jedna njihova sestra laganim prebiranjem žica na gitari. Tamo nas je sveukupno bilo 10 novakinja, 4 iz Mađarske, 2 iz Engleske i 1 iz Češke, a raspon godina od 21 do 48. Idući dan u nedjelju nakon ručka smo se pozdravile sa sestrama i oko 14 sati smo se uputile prema Zagrebu. Bilo nam je jako lijepo i zahvalne smo što nam se uspjela pružiti prilika za takav susret i putovanje.
s. Irena Lušo
