”Podaj nam Svoje svjetlo
koje si iz raja povuk’o za sobom
kao što meteor vuče kosu zlatnih prama,
da kroza nj nađemo pukotinu neba
koju si napravio
silazeći k nama. […]”
(Rajmund Kupareo, Iz pjesme Molitva za svjetlo božićne noći)
Naravno je svakom biću da želi ostati u postojanju, pisao je sv. Toma Akvinski (Sth II-II, q. 64, a. 7), baš kao što je naravno svakom biću da teži sreći, isticao je Aristotel (Nagovor na filozofiju, B93). To je ono što si si svi želimo o svakom početku godine. Nova godina, novi početak s istom željom: da postojimo i da budemo sretni. U samom srcu Evanđelja Isus nam poručuje: ”Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!” (Mt 5, 48). Savršen život, eto to ti i ja želim. Riječi iz prologa evanđelju sv. Ivana druge nedjelje po Božiću povezuju iskon, mudrost i život i za početak ove, još jedne Nove godine, upućuju na vrijednost i značaj vjere za ”savršen”, za sretan život.
”Savršen život treba priznati onima koji iskazuju razboritost […]” koja je ujedno sreća naglasio je još Aristotel (Ibid, B85 i B94). Naime, čovjek svoj iskon nalazi u Bogu, vječnoj mudrosti, te kao razumno biće, tražeći istinu, ima moć tražiti i spoznati Boga. Čovjek je, po darovima koji su mu već dani, sposoban za spoznaju i izbor istine, dobrote, pravednosti, za razlikovanje dobra i zla, za život po Božju koji rađa nadom. Po naravi čovjek je biće otvoreno nadnaravi, vjeri, po kojoj se zadobiva i čuva život, po kojoj se istinski postoji. Naime, ”vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga […]” (Heb 1, 1-3).
U tome se očitovala mudrost mudraca koji su znali razlikovati dobro od zla i poći svojim putem, koji su, živeći po Božju, znali prepoznati sjaj istine i u neuglednoj Betlehemskoj štali. Štoviše, oni su unatoč svim životnim protivštinama i opasnostima došli pokloniti se Kralju neba i zemlje u trenutku kada nam je odlučio primjerom pokazati veličinu čovještva. U Betlehemskoj štali mudraci su upoznali svoje dostojanstvo. Magi, pisao je sv. Ivan Pavao II, govore o sebi ali i o nama. ”Govore svakome čovjeku. Govore da je u svakom čovjeku urođena čežnja za istinom. Istina je poput zvijezde prema kojoj je upravljen pogled naše duše. Čovjek treba živjeti istinu, treba je tražiti i treba joj težiti. Bez nje ne može” poručio je Ivan Pavao II 1977. Čežnja za istinom duboko je usađena u čovjekovu dušu, te je stoga cilj svake djelatnosti naći istinu. Na tu duboku glad za istinom usađenu u naše duše Bog ne šuti, već u Betlehemskoj štalici dolazi ususret toj gladi. Doista, čovjek svakoga doba traži izvor vode i hrane koje omogućuju da živi i da se u življenju raduje, ali čovjek svakoga doba još više traži izvor vječnoga života, smisao i istinsku radost. Mudarac je onaj koji shvati da je smiraj njegovih traženja, kraj životnog hodočašća i izvor radosti u Bogu.
Misterij Betlehemske noći nije se dogodio, on traje, ispunja povijest svijeta i zaustavlja se na pragu svakoga srca. Mi smo mještani Betlehema, govorio je sv. Ivan Pavao II 1981. Budimo poput gostioničara, nađimo mjesta u svome srcu za Mariju i Josipa, da se i u našem životu utjelovi Bog. Budimo poput mudraca, vodimo se istinom, za njom žudimo i živimo po Božju. ”Krenimo naprijed s nadom! Novo se tisućljeće otvara pred Crkvom kao široki ocean na kojemu se moramo upustiti u pustolovinu, računajući s Kristovom pomoći. Božji Sin koji se, iz ljubavi prema čovjeku, utjelovio prije dvije tisuće godina i danas vrši svoje djelo. Potrebne su nam prodorne oči da bismo vidjeli to djelo, i poglavito veliko srce da bismo i sami postali njegovim sredstvima” poručio je Ivan Pavao II 2001.
Na ovom prvom koraku u Novu godinu, na putima kojim prolaziš, mudrost da prepoznaš istinu i da te ona vodi; da postaneš hrabar ”pastir svoje sudbine”; prodorne oči i veliko srce, da istinski postojiš i raduješ se; savršen život – to ti sa svojih krivudavih puta iz Betlehema i ja želim!
s. Ivana Pavla Novina, OP
