Kako ne ostati zadivljen prema odnosima koji su vladali između Isusa, Marije i Josipa? Naš Gospodin učio je od Josipa i Marije, među njima je postojala sveta ljubav, postojao je duh služenja i radosti. Sveta Obitelj je savršena u vršenju volje Božje, njihovo jedinstvo je predložak po kojem smo se pozvani ravnati.
Bog je nedvojbeno prisutan i samim time u središtu je ljubavi koju imaju jedni prema drugima. Gledano ljudskim kategorijama sve je odjednom krenulo po krivu, sve se naglo otišlo u suprotan smjer, sve one karakteristike koje su kao kamenčić u mozaiku savršenosti odnosa padaju u drugi plan jer dolazi prijetnja izvana, ona prijetnja koja bi mogla narušiti zajedništvo u Ljubavi. Radost Života, atmosfera jaslica, toplina odnosa svih prisutnih, mir u srcima koju je izazvao posjet mudraca koji su darovima priznali Isusovo božanstvo, čovještvo i kraljevsku moć zamijenjen je strahom i tugom. Opasnost je velika, Herod strahuje za prijestolje te uporabljuje silu kako bi se zaštitio. Paradoks je više nego očit, neustrašivi vladar oduzima živote najbezopasnijima te samim time demonstrira svoju moć.
Susret s Malim Kraljem u Betlehemu mudracima je nedvojbeno promijenio životni put, nisu se vratili Herodu nego budući da Bog računa sa slobodnom suradnjom svojih stvorenja poziva ih te oni biraju put Božji, što neustrašivog Heroda ljuti te ga potiče na osiguravanje svoje vlasti te svoj život gradi oduzimajući život drugima. Isusova patnja je već počela, prisiljen je bježati jer mu je život doveden u pitanje. Ništa se ne događa bez Božje intervencije, Anđeo se javlja Josipu kako bi on, muž poslušan, ustao, uzeo i bježao u Egipat sa svojom Zajednicom, Svetom Obitelji. Josip kao zakoniti otac i muž surađuje s Bogom, toliko mu se prepušta da su i njegovi snovi zaodjenuti glasom Neba. Kako je primio poruku o Djetetovom imenu tako je i primio je poruku o Njegovoj zaštiti bijegom. Od samog početka opasnosti pa sve do kraja Obitelj boravi u Božjoj prisutnosti što čini da svaki njihov potez biva prožet božanskom dimenzijom, svaki potez je plod odnosa s Bogom. Svaka je muka, patnja pa i strah kada se na njega gleda iz perspektive cilja biva neznatan. Svaki korak na putu ka cilju nam je težak, svaki idući naporniji je od prethodnog no kada dođemo na cilj obuzima nas radost te uviđamo smisao težine puta.
Pozvani smo na suradnju s Bogom poput svete Obitelji, suradnju koja je plod potpunog predanja. Svaki trenutak je pogodan za reći Bogu vjerujem, nadam se i ljubim. Naš Gospodin temelj je zajedništva koje proizlazi iz našega predanja te se gradi preko odnosa s drugima jer „što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće meni učiniste.“ (Mt 25, 40) Zagledani u odnos Svete Obitelji, u njihov primjer predanja Bogu kroz osluškivanje te ljepotu zajedništva u Ljubavi budimo nositelji svjetla i radosti koja nadvladava strah, potiče na suradnju te stavlja Boga u središte života kako bi bili ljubitelji života. „Sveta Djevica Marija, Učiteljica bezgraničnog predanja – Sjećaš se? S pohvalom Njoj upravljenoj, Isus Krist tvrdi: Tko vrši volju Oca moga, taj – ta je moja majka!“ Moli tu dobru Majku da u tvojoj duši zaživi snaga – ljubavi i oslobođenja – Njezina odgovora uzorne velikodušnosti: „Ecce ancilla Domini!“ – Evo službenice Gospodnje! (Brazda, 33)
s. Manes Puškarić OP
