Na Cvjetnicu, 29. ožujka 2026. upriličeno je svečano čitanje dekreta novoj priori, potpriori, ekonomi i sestrama novog kućnog vijeća te izricanje zahvalnosti dosadašnjoj šestogodišnjoj priori s. Katarini Maglici, potpriori i ekonomi. Nova priora je s. Dolores Matić, potpriora je s. Ana Begić, kućna ekonoma s. Marina Pavlović, a kućne savjetnice s. Ana Marija Martinović i s. Mihaela Viher.
Uvodeći u službu novo vodstvo, prije čitanja dekreta, vrhovna glavarica s. Jaka Vuco uputila je cijeloj zajednici poticajne riječi, koje donosimo u nastavku:
Danas na dan Gospodinova svečanog ulaska u Jeruzalem djeca židovska i njihovi roditelji pjevaju, kliču: Hosana- Pomozi nam! Hosana Sine Davidov! Raduje se narod koji je prepoznao Gospodina!
Možda danas nije prikladna usporedba Gospodinom, ali On sam kaže; slavili su me i uskoro sudili – i vas će, progonili su me i vas će, razapeli su mene, neće ni vama nedostajati osuda i trpljenja! Ipak, danas Isus i nama poručuje da Otac zna što čini i ako se prepustimo u Njegove ruke pomalo možemo nazreti svoj put, jer naš put će biti kao i Njegov na Zemlji!
Iskustvo nerazumijevanja Isusu je tako poznato. Cijelo se vrijeme svog života na Zemlji trudio ljude oduševiti i usmjeriti k Ocu, cijelo vrijeme govori i svjedoči, cijelo vrijeme sluša i opominje… Ali putevi, oči, uši i usta suvremenika nisu primale Njegove besjede, nisu otvorili svoje uši ni svoja srca… Kako li je Isusu bilo teško sve to gledati, slušati, znati da i među učenicima, među onima koji su mu najbliže ima onih koji ne vide i ne žele vjerovati- onih koji slušaju, a čine po svom… Govori ti Gospodine, ja ću kako ja znam!
Ne želim na početku Vašeg mandata drage sestre govoriti o tamama života, niti ikoga plašiti pogledom u budućnost. Želim sve podsjetiti kako odavno znamo da život nije dobivena utakmica, da život nije položeni ispit, da radost nije stanje koje dugo traje, da ljepota nije u onom što vidimo…
Sve, baš sve što jesmo, što mislimo i činimo u Bogu ima početak, traje i završava prije ili kasnije. Sve što jesmo i što želimo ljepše je, radosnije je, lakše je, blagoslovljenije je ako živimo i nastojimo Njemu ugoditi, a ne ljudima! Sve što osjećamo i doživljavamo – u Njegovoj ruci i iz Njegova pogleda izgleda drugačije i korisnije…
Drage sestre, hvala svakoj posebno koja je bila u službi i koja prihvaća novu službu. Priore nisu ni šefice ni gospodarice. One u zajednici doprinose da susretanja i razgovori, da molitve i slavlja imaju dušu i da se izdaleka vidi… kako se volimo… Priore su one koje vode brigu o dušama, o spasenju svake pojedine sestre. Ona je „duša“ zajednice kako lijepo piše u našim Konstitucijama. Priora je najčešće neshvaćena jer ona mora vidjeti i znati ono što druge ili sve ne vide i ne znaju. Priora je uvijek prisutna, i kada je nema u kući sve štima i teče svojim tijekom jer je služba utemeljena na odgovornosti i zajedništvu, u brizi za zajedničko, na povjerenju prema sestrama i ljubavi koja sve zaogrne i kada nije lako, kada je i sama slaba, umorna ili iscrpljena… A sve mi, u poštovanju prema službi, prema osobi i u brizi za općim dobrom usklađujemo svoje planove, svoje želje i poslove kako bi ostvarile onu jednu i najvrjedniju zapovijed- Ljubi Boga i bližnjega svog!
O kako je to ponekad teško, a kako je lijepo, kako ponekad malo treba da i drugom sunce zasja iz mojih očiju iz mojih riječi i iz mojih želja!!!
Želim svima zajedno, drage sestre, blizinu Božju i svijest odgovornosti pred Bogom i Čovjekom/sestrom. Želim svima rast u dobru, rast u duhovnosti, pobožnosti, rast u pripadnosti i odanosti Onom koji nas je pozvao i kojem u radosti služimo. Poslušnost je zavjet kojem se čude ljudi u svijetu, zašto slušati drugu koja je od mene mlađa ili starija, koja je od mene manje ili više sposobna, itd… Ali poslušnost je veća od žrtve, u poslušnosti usklađujemo svoje volje s voljom Očevom, po primjeru Krista koji je po volji Očevoj sišao na zemlju i živio našim životom…
Vjerujem da je svaka imenovana sestra svjesna i spremna u velikodušnosti primljenih darova doprinijeti kvalitetnom i pravom redovničkom životu na slavu Bogu, u odgovornosti prema sv. Dominiku i ocu Miškovu, te na osobnu korist i korist svake sestre s kojom živite.
Na početku velikog tjedna, u proživljavanju svetih dana koji nam slijede, stavljam vam na srce posebno događaje velikog četvrtka, dana kada smo u veličini Božje ljubavi dobili neizmjerni i najvrjedniji dar euharistijske prisutnosti Učitelja i Spasitelja. Zahvalimo Ocu na daru Krista!
Slijedi petak, dan muke, padanja, ustajanja, osamljenosti i zgaženosti i na kraju smrti na križu – svjedočanstva ljubavi Kristove!
Dana težine i tišine! A nakon grozota, izdaje, plača, krvi i znoja – vrijeme iščekivanja i vrijeme ispunjenja!
Tolika količina radosti i ljubavi ne može nikoga ostaviti ravnodušnim, ne može nekoga ostaviti sa strane, ne može ne biti viđena – ta količina ljubavi i radosti neka sjaji iz svim naših kuća, posebno iz samostana na Krugama…
Neka na našim licima titra osmjeh pobjede i ushićenja jer smo doživjele što se nikada prije, a ni kasnije nije čulo. Jer smo dionice dara Božjega dana svim ljudima koji taj dar žele i čeznu primiti! Neka nam svima Uskrs bude zalog milosti i razlog velikog zajedničkog slavlja!
Prihvaćajući dekret imenovanja s. Dolores je zahvalila vrhovnoj poglavarici na povjerenju za ovu novu službu. Pozvala je sestre na međusobno razumijevanje i zajednički hod iz dana u dan u ispunjavanju volje Božje. Dosadašnja priora s. Katarina Maglica zahvalila je cijeloj zajednici na suradnji i na razumijevanju, posebno na zajedničkom rješavanju i suglašavanju različitih mišljenja i stavova. Novom je vodstvu zaželjela da uvijek jedna drugu nosi savjetom i podmetanjem ramena gdje god treba, kako bi zajednica radosno i bez straha išla naprijed. Ovaj su važan događaj za zagrebačku zajednicu popratile sestre skladnim pjevanjem, zahvaljivanjem i prigodnim govorima.
Od srca čestitamo novom vodstvu samostana bl. Hozane Kotorke te ih pratimo molitvom!
