TREĆA NEDJELJA DOŠAŠĆA
Čitanja:
Iz 35,1-6a.10; Ps 146,6c-10; Jak 5,7-10; Mt 11,2-11
Treća nedjelja došašća stavlja pred nas tekstove koji imaju vrlo naglašene i poruke i emocije. U tom smislu, ponekad je teže iz takvih tekstova uočiti upravo ono što je očigledno i u čemu se krije važna poruka za nas koji čitamo te tekstove. U svakom tom ponuđenom tekstu očita je i poruka i smisao – baš uistinu prava Radosna vijest koja nije samo naviještena u Evanđelju. Naime, svi tekstovi su nabijeni dubokim duhovnim emocijama RADOSTI I KLICANJA jer BOG DOLAZI DA NAS SPASI. Doživljaj i atmosfera ispunjeni su neizmjernom radošću koja govori o ispunjenju obećanja dana ocima – da će Bog poslati svoga Sina „ne da sudi svijet nego da se svijet spasi po Njemu“ (Iv 3, 17) kako govori apostol Ivan. Ono što je Izaija prorekao: „SLJEPAČKE ĆE OČI TAD PROGLEDATI, UŠI SE GLUHIH OTVORITI, TAD ĆE HROMI SKAKATI KAO JELEN, NJEAMKOV ĆE JEZIK KLICATI”.
Isus sam potvrđuje odgovarajući Ivanu Krstitelju na njegovo pitanje. Zato nas može čuditi što Ivan šalje svoje učenike i postavlja Isusu pitanje JESI LI TI ONAJ KOJI IMA DOĆI ILI DRUGOGA DA ČEKAMO? Čudi nas možda to zbog toga jer je Ivan bio onaj koji je propovijedao o Isusu kao o onomu koji ima doći i koji je veći od njega. No ne smijemo zaboraviti kako se Ivan tada dok postavlja takvo pitanje s prizvukom sumnje nalazi u tamnici. To nam govori kako i čovjek koji ima zdrav i jak duh i kad se nađe u situaciji poput Ivanove može prolaziti kroz različite kušnje pa i da sumnja u ono što je OČIGLEDNO. Jer, Isus mu ne odgovara direktno na njegovo pitanje – Da, ja sam taj, nego mu ukazuje kako stvarnost i djela koja on čini govore sama po sebi – govore više od riječi.
I ako usporedimo ono što je Izaija prorekao i ono što Isus odgovara Ivanu, vidjet ćemo kako je Isusov odgovor PROŠIREN i nadodan: „slijepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje Evanđelje.“ Prema tome, i u kušnjama i tamnici pa čak i onda kad se nalazimo u duhovnoj tamnici trebamo poslušati apostola Jakova koji nas bodri i sokoli: „STRPITE SE I VI. I UČVRSTITE SRCA JER SE DOLAZAK GOSPODNJI PRIBLIŽIO.”
Stoga, ovi nas tekstovi potiču da još bolje razmislimo o svojim putovima, o svojim raspoloženjima i o svojim djelima. Kako se pripremamo za Isusov dolazak? Jesu li naša srca, duh i tijelo ispunjena klicanjem i radošću? Raste li po našim pripremama i duhovno raspoloženje? Jesmo li možda poput male djece koja s nestrpljenjem iščekuju ono čemu se raduju? S kojim sredstvima raspolažemo kako bi nadvladali napasti koje nas dovode u sumnju – da posumnjamo u Isusov dolazak i spasenje? Ili su naše pripreme isključivo vanjske i materijalne naravi, prožete svjetovnim običajima i svjetlima svijeta? Ipak, prorok Izaija dobro potiče i savjetuje – UKRIJEPITE RUKE KLONULE, UČVRSTITE KOLJENA KLECAVA. RECITE PREPLAŠENIM SRCEIMA – BUDITE JAKI, NE BOJTE SE. EVO BOGA VAŠEGA. ON SAM HITA DA VAS SPASI. Stoga, dozvolimo da nas ovi tekstovi uvedu u duhovno raspoloženje radosti i klicanja. Neka u takvom ozračju svoje duše dočekamo svoga Spasitelja Isusa Krista jer se Njegov dolazak približio.
s. Marija Magdalena Ilić, OP
