ŠESTA VAZMENA NEDJELJA
Čitanja:
Dj 15,1-2.22-29; Ps 67,2-3.5-6.8; Otk 21,10-14.22-23; Iv 14,23-29
U današnjem Ivanovu evanđelju Isus svoje učenike poučava i podsjeća da riječ koju slušaju nije njegova, nego Oca koji ga posla, te da im je to govorio dok je bio s njima, a Branitelj – Duh Sveti, koga će Otac poslati u njegovo ime, nastavit će ih poučavati i dozivati im u pamet sve što je Isus govorio. U ovome odlomku Evanđelja Krist priprema učenike na ono što će doći, a ujedno im pokazuje koliko je velika trojstvena ljubav Oca, Sina i Duha Svetoga. Trebamo ljubiti Gospodina vršeći zapovjedi! Tako će nam se On svakodnevno sve više očitovati, prebivati će u nama, nastanit će se u nama i to ćemo osjetiti. Središnja misao današnjeg Evanđelja je MIR. Krist kaže:” Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje…”
Papa Lav XIV. na dan svog prvog pojavljivanja nakon izbora okupljeni narod pozdravlja riječima: ”Neka mir bude sa svima vama! Braćo i sestre, ovo je prvi pozdrav Isusa Uskrslog, koji je dao svoj život za stado Božje. Želim da ovaj pozdrav mira uđe u vaša srca, dođe do vaših obitelji, dođe do svih osoba, ma gdje one bile, do svih naroda, do cijele zemlje. Mir! Neka mir bude s vama!” Ima li što veće od mira? Ima li što ljepše nego osjetiti mir? Mir u svojoj nutrini, u svemu što nas okružuje, mir sa našim bližnjima. Isusov je mir jedan zahtijevan i staložen rad u ljubavi bez uzrujavanja, bez traženja sebe samih. Mir je vrijednost bez granica, on je i religiozno pitanje. Čovjek iz najveće dubine svojeg bića čezne za mirom, ali često mu nije poznata narav toga dobra koje zaziva svojim željama, a putovi kojima ga nastoji doseći nisu uvijek i Božji putovi. Tome se ne treba čuditi, jer mir pripada onim egzistencijalnim fenomenima koje je teško, a moglo bi se reći, i nemoguće definirati da bi se iscrpno izreklo ono bogatstvo što ga mir u sebi skriva. Srž Isusova mira je radost koja treba biti sadržaj svakog ljudskog zahtijeva i traženja svakog kršćanina. Mir koji nam svijet daje, mir koji u svijetu postižemo je tek trenutni mir, jer unutar njega su mnoge netrpeljivosti pojedinaca i naroda, sila jačega koja diktira, a slabiji to trebaju prihvaćati jer nemaju moći niti snage da se opiru. Onaj tko upozna Kristov mir, taj upoznaje Kristovo kraljevstvo mira i ljubavi. Ovozemaljski mir se nikad ne stječe jednom zauvijek, nego se stalno treba graditi. Mir je služenje životu i promicanje života, razvoj i napredak za sve i svakoga, nema mira bez istine, nema mira bez slobode ni bez pravde. Mir je plod ljubavi, a pravednost i ljubav u svojem se djelovanju nadopunjuju.
Isusov primjer suradnje s Ocem nas zadivljuje i potiče. Surađivati je potrebno mirno, staloženo, radosno s bezuvjetnim povjerenjem u Oca, jer kada budemo to razumjeli, razumjeti ćemo i Kristove riječi ”…„… radovali biste se što idem Ocu.” Budemo li radili kako nas Krist poučava na miru tada nam ”knez ovoga svijeta ne može ništa.” Trebamo biti svjesni da ”dolazi knez ovoga svijeta”, i svakojako nasrće, ali protiv onoga tko je sjedinjen s Kristom i Crkvom, ne može ništa učiniti. Taj mir kakav Krist daje, svijet ne može dati! Takav mir, odnosno slavu Kraljevstva nebeskoga trebamo navijestiti, posebno onima koji zaište od nas obrazloženje nade na ovome svijetu.
s. Ana Begić, OP
