• DUHOVNOST

Svetkovina Krista Kralja (XXXIV. nedjelja kroz godinu) – s. Marija Magdalena Ilić, OP

Misna čitanja:

Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-3.5-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25,31-46

Što nam znači vrijeme i pojam vremena? Prolazi li ono brzo ili polako? Što je sve protkano u tom vremenu i kako raspolažemo s njim? Minuta po minuta, sat po sat, dan koji ima dvadeset i četiri sata ponekad se čini kao da ima četrdeset i osam sati i kao da nikad neće proći. A opet, dan po dan, tjedan po tjedan i evo nas na kraju još jedne liturgijske godine. I što se vrijeme liturgijske godine bliži kraju tako tekstovi koje stavlja ispred nas izvlače na površinu pitanja koja nas potiču da više i dublje zavirimo u svoje srce i dušu. Podsjećaju nas i opominju kako smo kao vjernici samo putnici na ovoj zemlji i kako je naša domovina na nebesima. Izazivaju također potrebu da ispitamo kako živimo i je li naše življenje odraz upravo te usmjerenosti budućem životu. Jedan od takvih tekstova jest i ovaj kojeg donosi liturgija posljednje nedjelje – Krista Kralja. Ali da bismo bolje razumjeli važne odrednice koje se spominju u tome tekstu valja se vratiti nekoliko poglavlja unatrag točnije na tekst iz istog Evanđelja po Mateju koji govori o SVADBENOM RUHU. Naime, poznato nam je u toj Isusovoj prispodobi kako je kralj priredio slavlje, oni koji su bili pozvani nisu se odazvali, nakon čega kralj zapovijeda da se svadbena dvorana napuni ljudima te kad kralj pođe pogledati goste spazi ondje čovjeka koji nije imao svadbenog ruha (Matej 22, 11). To što nije imao svadbenog ruha na sebi rezultiralo je da je bio izbačen „van u tamu“ i više nije bio dionik slavlja. Jeste li ikad razmišljali kako izgleda svadbeno ruho? Odnosi li se to samo na vanjski izgled i odjeću ili uključuje više dimenzije našega bića? Naime, kao što se tkanina sastoji od mnoštva niti tako bismo mogli zamisliti kako svadbeno ruho sačinjava mrežu dobrih djela. Jednako tako u tekstu današnjeg Evanđelja koje sadrži mnoštvo detalja upućuje kako ISUS  KRIST – KRALJ pravedno sudi i razlučuje ljude koji pripadaju mnoštvu naroda prema djelima MILOSRĐA učinjena bližnjemu, a koje On – Isus Krist – KRALJ I GOSPODAR SVEGA STVORENOG ubraja kao da su učinjena Njemu ili u onom drugom slučaju kao da nisu ni njemu učinjena. Ako pažljivo čitamo tekst uočit ćemo nekoliko važnih detalja za razmatranje. Naime, kada govori o svom ponovnom dolasku najavljuje ga i govori o njemu svojim učenicima. To znači da se taj govor ne odnosi samo na tadašnje učenike, nego na sve nas koji pripadamo zajednici Crkve – Tijela Kristova. Uistinu, dobro nam je poznato milosrđe, dobrota i blagost našeg Gospodina kao dobrog pastira koji će „sam potražiti ovce svoje“, koji će ih „skupiti iz svih zemalja u koje se raspršiše“, koji će „potražiti izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, poviti ranjenu, okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom“ (Ez 34, 11-12, 15-17). ipak, treba voditi računa i u sebi razvijati dar Duha Svetoga – strah Božji kako ne bismo preuzeto ili olako shvaćali širinu Božjeg milosrđa, iskorištavali ga ili ga svojatali samo za sebe. Zato se osobitu pažnju u ovom tekstu treba posvetiti zaključnim rečenicama koje KRALJ izgovara i jednoj i drugoj skupini ljudi – ŠTO UČINISTE JEDNOM OD OVE MOJE NAJMANJE BRAĆE, MENI UČINISTE. A sve to precizira navodeći kako BLAGOSLOVLJENI OCA njegovog primaju u baštinu kraljevstvo pripravljeno isključivo jer su prepoznali i vidjeli i odgovorili na potrebe svojih bližnjih: OGLADNJEH i DADOSTE MI JESTI, OŽEDNJEG I NAPOJISTE ME, itd. zanimljivo je primijetiti kako ni u jednom trenutku ne spominje dužinu i količinu molitve. Čak će na jednom drugom mjestu reći: „Neće u kraljevstvo nebesko uči svaki koji mi govori: „Gospodine, Gospodine“, nego onaj koji vrši volju oca mojega koji je na nebesima.“ (Mt 7, 21). Opet, s druge strane jesmo li zadovoljili Isusove kriterije isključivo ako smo zadovoljili materijalne i fizičke potrebe ljudi koji su doista u potrebi, ali nisu dio naše obitelji, a možda ne pričamo s vlastitim ocem, majkom, sestrom ili bratom jer se ogriješio o nas ili poradi neke materijalne stvari? Što se više čita isti tekst, nameću se i druga pitanja poput: Kako doživljavamo Isusa? Kako poimamo pojam PRAVDE I PRAVEDNOSTI? Jesmo li i sami pravedni – prema Bogu i bližnjima? Ili smo skloni istjerivati pravdu onako kako je mi zamišljamo? I na kraju krajeva kojoj skupini želimo pripadati i što činimo da zadobijemo VJEČNI ŽIVOT U KRALJEVSTVU NEBESKOM? Pripremamo li se već sada za taj dolazak VELIKOGA KRALJA? Nemojmo olako shvaćati i uzimati Božje milosrđe, nego nastojmo iz dana u dan, iz situacije u situaciju tkati svoje SVADBENO RUHO u kojem će nas KRIST – KRALJ PREPOZNATI KAO BLAGOSLOVLJENU DJECU OCA SVOJEGA.

 

s. Marija Magdalena Ilić, OP