U subotu, 26. rujna 2026., kroz jutro, nakon jutarnjih hvala i doručka, sestre su se okupile kako bi razmišljale s dvoje predavača o našem utemeljitelju o. Anđelu Mariji Miškovu i biskupu Josipu J. Strossmayeru. Nakon uvodnog pozdrava vrhovne poglavarice s. Jake Vuco, koji je uputila sestrama, zahvalivši im na izdvojenom i darovanom vremenu za ovaj vikend zajedništva u Đakovu, prvo predavanje održala je dr. sc. Eldina Lovaš, s Instituta za hrvatsku povijest. Dr. Lovaš sestrama je približila ukratko životopis biskupa Strossmayera, a zatim je objasnila kako su se Strossmayer i Miškov upoznali. Sestrama je približila njihovu suradnju pročitavši i dijelove raznih njihovih dopisivanja. Biskup Strossmayer izuzetno je cijenio dominikance na hrvatskim područjima te mu je želja bila dovesti ih u Đakovo, kako bi upravo dominikanci bili odgojitelji budućih svećenika odnosno sjemeništaraca. I dok je biskup Strossmayer snivao o odgoju dječaka koje bi povjerio dominikancima, otac Miškov je snivao o odgoju djevojaka u narodnom duhu, koji bi prepustio dominikankama u Zavodu u Korčuli. Za izgradnju Zavoda za djevojke, i kako piše Miškov, kuće novicijata, nedostojala su mu financijska sredstva. Nakon što je ideju izložio Strossmayeru, šetajući s njim po đakovačkim vrtovima, biskup Strossmayer odmah se oduševio idejom i pristao. Njihova suradnja trajala je sve do smrti biskupa Strossmayera, a kasnije se nastavila preko drugih biskupa u Đakovu, kako je naglasila i sama dr. Eldina, čak i preko aktualnog nadbiskupa Hranića, koji rado posjećuje i ljetuje kod sestra u Korčuli.
Drugo predavanje održao je fr. Ivan Marija Tomić, prior samostana Kraljice svete Krunice i župnik istoimene župe u Zagrebu, diplomirani pravnik i teolog. Fr Tomić sestrama je govorio o ocu Miškovu i samim počecima osnutka naše Kongregacije. Započeo je približavajući sestrama oca Miškova u ono vrijeme, koji je poput sv. Pavla, učinio brojne pothvate, i širio vjeru. Podsjetio je sestre u kojem stanju su živjele sestre u Šibeniku i Splitu, pokušavajući sestrama zorno predočiti, na temelju zapisa oca Miškova, kako ih je on doživljavao tada. Zatim je fr. Ivan Marija sestrama predložio konkretne upute i savjete za stabilan i dubok samostanski život, sve po riječima oca Miškova, stavljajući ih u kontekst suvremenoga društva u kojem sestre žive svoj samostanski i apostolski život. Uputivši sestrama pitanje, zašto je otac Miškov koji je toliko širio vjeru za spasenje duša u ondašnje vrijeme, davao stroge disciplinske upute sestrama, da čuvaju red i red će njih čuvati, ako je i od njih tražio apostolsku djelatnost, dao je ubrzo i odgovor. Naime, otac Miškov je znao vrlo dobro, da niti jedna pastoralna djelatnost ne može biti Božje djelo, ukoliko nije plod dobrog i zdravog samostanskog života i zajedništva među sestrama. Fr. Tomić ohrabrio je sestre u ovo vrijeme kada možemo postati i pesimistični gledajući bogatu prošlost naše Kongregacije, izdvojivši pismo koje je o. Miškov sestrama uputio 1918. godine, kada je svijet bio ranjen i narušen Prvim svjetskim ratom, kada se ništa nije činilo u svijetu normalno. Miškov je tada sestre poticao i hvalio, radostan što Kongregacija raste i napreduje, onda kada za to nije imao povijesne i činjenične uvjete. Tako i nama danas, Miškov upućuje iste riječi. Kako je i sam fr. Tomić rekao – zapitati se što nam Miškov ima za reći, ne ”kao da je on ovdje sada među nama”, nego iz vječnosti, kao naš utemeljitelj.
Nakon oba predavanja sestre su proslavile, zajedničkim ručkom, dva lijepa događaja. Naime, naša s. Aurelija imala je imendan, a predavačica Eldina rođendan.
Hvala predavačima na bogatim predavanjima i trudu koji su uložili da nam približe našeg utemeljitelja oca Miškova!
