Uzeti svoj križ (XIII. nedjelja kroz godinu) – s. Jaka Vuco

Isus redovito iznenađuje svoje slušatelje. U kontekstu govora o hrabrosti i svjedočenju vjere, On nas poziva da Njega ljubimo više nego oca, majku, kćer ili sina. On ovdje ne govori o tome da bismo trebali zanemariti ljubav prema obitelji ili prestati voljeti svoje najbliže. Isus zapravo naglašava da je manje bitno biti pod svaku cijenu voljen i u miru sa svima, ako to podrazumijeva stalno ugađanje drugima na štetu istine. Kršćanima je konačni cilj biti u dobru, u zajedništvu i u ljubavi s Ocem. Ako vjernost tom cilju donese nerazumijevanje pa čak i bolno odvajanje od oca, majke, kćeri ili sina – to će odricanje biti nagrađeno i blagoslovljeno. Uzeti svoj križ, staviti svoju nevolju na leđa i poći za Isusom znači biti Njega dostojan. Tako je On sam činio, tako je živio. Tako je Otac tražio, a Isus je u savršenoj ljubavi i predanju to prihvatio i izvršio.

Čega smo se do sada odrekli? Oca, majke, braće, sestara, prijatelja, karijere, bogatstva, slobode? Isusova primarna želja i poziv nije samo golo odricanje, već nošenje križa s ciljem: kako bi se postiglo zajedništvo s Ocem i život u Njemu. Ako to odricanje znači: biti fizički ili neshvaćeno daleko od oca, majke, braće, sestara i prijatelja, darovati svoje sposobnosti u službu drugima, pokloniti ili podijeliti svoju imovinu, predati se u volju Očevu preko svojih poglavara, iskazivati ljubav onima koji nam nisu bliski po krvi ili rodu……tek tada sam uistinu oslobođena. Tada sam slobodna, „dostojna“ Njegove ljubavi i živim u Njegovoj radosti. Tada me ni smrt ni život, ni nevolja, ni progonstvo, ni mač ne mogu rastaviti od ljubavi Kristove! To je naš cilj, to je naš poziv i to je naš put! Biti slaba, a druge jačati! Biti tužna, a druge razveseljavati! Biti umorna, a druge ohrabrivati! Biti opterećena, a drugima ulijevati nadu! Biti obeshrabrena, a drugima pružati ruku pomoćnicu…To znači nositi križ. To znači biti Isusov učenik – Isusova učenica.

Isuse, hvala Ti što me ne pozivaš na lagan put, nego na put istinske slobode. Oprosti mi za svaki trenutak kada mi je ljudsko ugađanje i mir s okolinom bio važniji od vršenja Očeve volje. Daruj mi hrabrost da svakoga dana uzmem svoj križ, bez obzira na nerazumijevanja, umor ili gubitke. Oslobodi moje srce od navezanosti na ljude, stvari i vlastitu sigurnost, kako bih Tebe mogla ljubiti iznad svega, a bližnje čistom i nesebičnom ljubavlju. U mojim slabostima, budi moja snaga. U mojem umoru, budi moj odmor. Učini me oruđem svoga mira i radosti za sve koje susrećem. Neka me ništa na ovome svijetu ne rastavi od Tvoje ljubavi. Isuse, nedostojna Tebe, želim biti dostojna i slijediti Te kamo god ideš.