„Moj će nasljednik imati čast voditi Red kada Crkva bude slavila veliki jubilej Otkupljenja i Pedesetnice 2033. godine. Ipak, želim vas već sada pozvati da razmislimo kako se možemo pripremiti za taj dan te da promislimo što smo pozvani ponuditi Crkvi dok zajedno koračamo prema tom milosnom i povijesnom događaju.”
— o. Gerard Francisco Timoner III, OP
Učitelj Reda propovjednika
Tim riječima Učitelj Reda poziva nas na meditiranje njegovih riječi iz pisma koje je uputio cijeloj dominikanskoj obitelji. Trenutno je pismo dostupno na tri jezika, koje se nalazi na službenoj web stranici. S vremenom ćemo nastojati prevoditi dijelove, jer je pismo bogato.
Da bi si olakšali uvod, naša s. Ozana Klepić, odlučila nam je odgovoriti na nekoliko pitanja što će nam biti dobar poticaj da se i mi odvažimo u pismu pronaći odgovore na autentično življenje dominikanske karizme danas u svijetu.
1. U pismu Učitelja Reda dominikansko poslanje opisano je slikama ribara i pastira. Koja ti je od tih dviju slika osobno bliža i zašto?
Iako su mi obje slike prilično poznate, osobno mi je bliža slika ribara zato što me nešto privlači u dubokoj vodi. Ovdje u Korčuli imamo svaki dan priliku motriti more i plivati u njemu. Dok čovjek gleda u to plavetnilo dok pliva, s vremena na vrijeme zagolica ga strah od potencijalnih čudovišta iz dubine, ali istovremeno osjeća privlačnost tog istog elementa koji u njemu izaziva strah, znatiželja ga vuče da istraži što se tamo nalazi, tko tamo prebiva i ono(ga) što/tko tamo pliva iznijeti na svjetlost površine.
2. Što za jednu dominikanku danas znači biti „ribar ljudi” – svjedočiti za Krista u svijetu koji često traži smisao, ali je udaljen od Crkve?
Biti danas “ribar ljudi” za jednu dominikanku znači prije svega živjeti autentično u svome identitetu žene, kćeri Božje (i pripadnim častima kršćanke: kraljevskoj, svećeničkoj i proročkoj), redovnice – dominikanke. Jer najupečatljivije svjedočenje je svjedočenje čovjekova života koje proizlazi iz ispravno življenog identiteta. Također, ključno je živjeti u poslušnosti stvarnosti situacija u koje nas Bog smiješta kako bismo na najbolji način odgovorile na potrebe određenog trenutka i tako ispunile Božju volju u tom trenutku. Tako naš život biva istinsko svjedočenje kontinuiranog odnosa s Gospodinom.
3.Pismo govori o potrebi izlaska u „duboke vode”, prema ljudima koji još nisu upoznali Krista. Koje su to „duboke vode” današnjeg čovjeka koje ti prepoznaješ?
“Duboke vode” današnjeg čovjeka su prije svega dubine njegove vlastite nutrine u kojima se nalazi jezgra njegova istinskog identiteta. Budući da se današnji čovjek nalazi u sveopćoj krizi identiteta, potrebno je zaroniti s njime u njegove dubine gdje se, ispod tolikih lažnih konstrukta koje mu svijet nudi, nalazi jedinstvena slika Božja koja čeka da bude razotkrivena. Također, treba ga znati povesti u avanturu unutarnjeg života u kojem će trajno moći živjeti na sočnim i obilnim pašnjacima.
4.Kako se može povezati dominikanska kontemplativna dimenzija s pozivom na evangelizaciju i propovijedanje?
Dominikanska kontemplativna dimenzija ide ruku pod ruku s pozivom na evangelizaciju i propovijedanjem jer odražava temeljnu istinu kako su za kršćanski duhovni život u punini potrebne kontemplacija i akcija. Nitko ne može dati ono što nema, a samo Bog može podariti istinsku plodnost našem životu. Stoga samo ono što primamo od Gospodina u intimnom ophođenju kontemplacije, može postati sadržaj djelotvorne evangelizacije i propovijedanja kojima ćemo spašavati duše.
5. Pastirska slika naglašava blizinu, slušanje i brigu za druge. Kako ti učiš živjeti tu dimenziju već sada, u novicijatu?
Učim živjeti pastirsku dimenziju već u novicijatu nastojeći prije svega dobro upoznati i imati razumijevanja za svoje susestre, naučiti kako funkcioniraju, pokušavajući u svakoj pronaći nešto dobro, istinito i lijepo bez obzira koliko to ponekad bilo zamaskirano ili pogubno za moj ego. Izazovno je biti otvorena i ranjiva kada se neka sestra nalazi u potrebi, ali je veoma potrebno i izgrađujuće.
