Misna čitanja:
Iz 55,1-3; Ps 145,8-9.15-18; Rim 8,35.37-39; Mt 14,13-21
Sva tri misna čitanja 18. nedjelje kroz godinu govore o gladi, o blagovanju i o onome koji poziva za svoj stol od kojeg uzvanici odlaze siti, ispunjeni i puni divljenja. Ma koliko mnoštvo bilo , hrane uvijek ima u izobilju. Evanđelist Matej tvrdi:“ Jeli su svi i nasitili se! (Mt 14, 21)
Glad je danas kao i u vrijeme proroka Izaije i Isusovo vrijeme, veoma jaka. Kruh, kruh svagdašnji je za neke utopija. Zapravo, pravi kruh je daleko od onih koji ga na krivom mjestu traže. Ljudi su uvijek gladni smisla, gladni su Boga, prave ljubavi i dobrote. Izjeda ih čudna praznina, koja fizički ne boli, ali dušu izjeda i uništava: siti a nezadovoljni, uspješni ali prazni, među mnoštvom ali sami, osmjehuju se umjetnim smijehom, traže buku kako bi u njoj utišali zov svoje duše, utjehu traže u brojnim ovisnostima. Materijalno izobilje omogućuje brojne užitke koji još više naglašavaju duhovno siromaštvo.
Izaija poziva: “Svi vi koji ste žedni, dođite na vodu. Bez novca i bez naplate kupite i uživajte vino i mlijeko! Zašto trošiti novac na ono što kruh nije i nadnicu svoju na ono što ne siti?“
Apostol Pavao u poslanici Rimljanima tvrdi da čovjeka ne može ništa rastaviti od ljubavi Kristove, ‘ ni glad, ni nevolja, progonstvo ni neimaština, niti ikoji stvor može čovjeka odvojiti od Božje ljubavi ‘. Bog čovjeka uvijek ljubi, ali ako čovjek podigne pregradne zidove, ne osjeća Božju ljubav ni njegovu blizinu. Dokaz su tome mnogi koji bauljaju našim ulicama praznog pogleda, umorni od života, zadojeni nepovjerenjem i strahom. To su one povorke koje odgovore na životne probleme traže na krivom mjestu, kod krivih učitelja. Sveti Augustin je davno kazao: „ Za sebe si nas , Gospodine, stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi“ .
Što dublje uspijevamo zaroniti u značenje i poruku svake Isusove riječi i pouke, to više čeznemo njemu postati sličniji. Bez njega smo bez orijentacije, bez jasnoće, bez želje da napustimo spone koje nas prizemljuju i ljuljuškaju u osjećaju lažne slobode praznih duša , koja istinski život ubija a daje privid punine i ostvarenja, udaljujući nas od Krista, pravog Puta, Istine i Života.
Evanđelist Matej iznosi jedan bitan događaj iz Isusova života – umnažanje kruha i dijeljenje gladnom mnoštvu.
Kad je Isus čuo za smrt Ivana Krstitelja, osjetio je potrebu za samoćom kako bi u molitvi utopio bol za dragim prijateljem, rođakom i prethodnikom koji mu je pripremao put za djelovanje. Nije ostao dugo u tišini i osami. Mnoštvo ga je slijedilo, gladno njegove blizine i njegove riječi. Tu su bili bolesnici svih vrsta, iscrpljeni i umorni. Isusu se sažalilo, izlazi iz osame, liječi njihove bolesti i poučava ih. Svoj plan napušta da bi se ljudima posvetio. Učenici su zabrinuti za mnoštvo jer se spuštala noć i mole Isusa da ih otpusti kako bi oni sami po okolnim selima našli nešto hrane. ‘Dajte im vi jesti’, kaže im Gospodin. Gledaju i ne razumiju, čuju a ne shvaćaju. Jedan dječak je imao samo pet kruhova i dvije ribe. Jedva za njega dovoljno. Isus uze kruh, izreče blagoslov razlomi i dade im ! Iste riječi koje će nešto kasnije izreći na Posljednjoj večeri. Učenike poziva da im podijele. Ne znam što su učenici razmišljali i kako su se osjećali, ali su poslušali Isusovu naredbu, ne vjerujući zdravim očima. Sve se to mnoštvo, od pet tisuća muškaraca i još više žena i djece, nahranilo i mnogo više je preostalo-dvanaest punih košarica!
Dijeljenjem se jelo umnažalo i na koncu su svi bili siti, ispunjeni i sretni. Bila je utažena njihova fizička i duhovna glad. Događaj je slika euharistije – Isusa u hostiji !
Isus se ovdje pokazuje kao pastir i učitelj. Poučava mnoštvo ali vidi i njihove potrebe. Učenicima pokazuje primjerom kako trebaju biti pronicljivi, suosjećajni, odricati se svoga vremena i komoditeta brinući za stado. I oni su brinuli ali na sasvim ljudski način. Ne računaju s Božjom pomoću . Misle da su svi odgovori i rješenja u njihovim rukama.
Isus je došao kako bi čovjeka vratio k pravim vrijednostima, kako bi ga ponovno približio Ocu svomu i Ocu našemu, kako bi uništio grijeh, tu razdijelnicu između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka. Ostavio nam je hranu kako ne bismo posustali na putu, kako se ne bismo gladni umorili tražiti ga i nalaziti. Krist nam se trajno dariva ali o nama ovisi prihvatiti ga kao dar ili ga od sebe odgurnuti dok u isto vrijeme tražimo pune stolove hrane koja ne zasićuje duh već samo tijelo, koja nije izvor života već životarenja i polaganog umiranja. A Krist je uvijek tu: pravi Put, Istina i Život!
s. Katarina Maglica, OP
