TREĆA KORIZMENA NEDJELJA
Misna čitanja:
Izl 17,3-7; Ps 95,1-2.6-9; Rim 5,1-2.5-8; Iv 4,5-42
Volim Ivanovo evanđelje. Nekoliko je njegovih posebnosti, ali mene posebno oduševljava to što Isusa često vidimo kako razgovara s pojedincima. Kod ostalih evanđelista Isus se često obraćao mnoštvu, a kod Ivanovog evanđelja susrećemo Isusa koji, između ostalih, razgovara s Natanaelom, Nikodemom i ženom Samarijankom o kojoj danas čitamo. Zabilježeni su dragocjeni razgovori koje je imao s pojedinim osobama. Dragocjeni su nam i važni ti Isusovi razgovori jer nas upućuju na nezamjenjivost osobnog susreta s Kristom.
Posve je jasno da se naša vjera često rađa i živi u zajednici. Međutim, čitajući dijalog između Samarijanke i Isusa, vidimo kako Isus malo po malo otkriva sebe ženi, ali i ženi govori istinu o njoj samoj. Isus prepoznaje ženinu potrebu da voli i da bude voljena i zna da je njen život traženje te ljubavi na pogrešan način. Zato joj govori da je on Onaj koji može utažiti njenu žeđ u potpunosti. Isus joj je toliko bliz, govori joj riječi koje dopiru do najdublje nutrine njenog bića i iste te riječi preobražavaju njen život.
Iznenađuje to što joj Isus direktno otkriva da je on Mesija. Koliko puta smo samo pročitali kako Isus izbjegava direktan odgovor, pogotovo kada su farizeji željeli znati je li on Mesija. Isus vidi ljudsko srce i zna što je u njemu, pa tako pozna i namjeru onih koji pitaju. Kod ove žene Samarijanke pronalazi iskrenu nakanu da upozna i susretne Boga koji se objavljuje. Bog se očituje malenima i neznatnima.
Učenici su iznenađeni kad vide Isusa kako razgovara sa ženom. I mi smo možda iznenađeni cijelim ovih događajem, pa čak i skloni osudi. Isus i opet razgovara s grešnicima, mogli bismo zaključiti. Ali kad tako govorimo trebamo se sjetiti da smo i sami grešni, a gledajući na ovaj tekst na takav način, možemo propustiti vidjeti njegovu duboku poruku. Ovaj nas tekst upućuje na važnost osobnog susreta s Isusom.
Ništa ne može nadomjestiti osobni, intimni susret s Isusom. Može se dogoditi u tišini tvoje sobe, u tišini pred Svetohraništem ili na nekom drugom mjestu, s Biblijom ili krunicom u ruci, ali posve je sigurno da Isus i tebe želi sresti i s tobom želi razgovarati. I tebi će otkriti i Sebe i tebe, i tebi će život promijeniti, samo ako mu dozvoliš da ti progovori u tišini tvoga srca.
Piše da je žena ostavila svoj krčag i otišla u grad. Potpuno je zaboravila da je došla po vodu. Susret s Isusom je toliko djelovao na nju, da je u gradu podijelila svoje iskustvo s drugim ljudima koji su kasnije i sami povjerovali.
I mi smo, poput žene Samarijanke, pozvani dijeliti svoja iskustva susreta s Isusom s drugima i dovesti i njih Isusu. Duboko dirnuti, i mi ćemo biti osposobljeni za susrete s našim bližnjima koji su isto tako potrebni Božje riječi.
s. Barbara Bagudić, OP
