OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Prop 1,2; 2,21-23; Ps 90,3-6.12-14.17; Kol 3,1-5.9-11; Lk 12,13-21
Od ispraznosti nagomilavanja dobara u knjizi Propovjednika, od savjeta sv. Pavla da ne težimo za zemaljskim, do pitanja čovjeka iz mnoštva: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu!“, uviđamo gdje Isus usmjerava naša srce – bogatiti se u Bogu!
Najprije vidimo ljude oko Isusa koji njega vide kao mjerilo, pomoćnika, pravednika, osobu od povjerenja… Oni se u svakodnevnim situacijama života obraćaju Učitelju. A Učitelj ne izbjegava, ne propušta dati odgovor. Krist uvijek sluša i čuje čovjeka. Nekada ga potakne, nekada ukori, nekada stavi za uzor drugima, nekada ispravlja puteve i upravlja na prave staze….
Ovo pitanje o baštini je uobičajeno pitanje u vrijeme raspodjele dobara roditelja i djece. Postoji pisano pravilo kako se baština dijeli, postoje nepisana pravila kako se baština može podijeliti, postoje razni obrasci ponašanja koji dijele braću i sestre u podjeli baštine. Puno je podjela, raskinutih odnosa, nezadovoljnih braće i sestara koji nisu dobili što su zaslužili ili nisu dobili što su htjeli. No, tako je to sa zemaljskim dobrima!
Isus i tada i sada otvara nove poglede, poziva na vrijednije blago, na bolju baštinu. Isus usmjerava našu zauzetost na trajni posjed koji nam osigurava zajedništvo s Bogom.
Iako nam je potrebno imati da bi mogli živjeti, sretan čovjek nije onaj koji sve ima, onaj kojem sve ide od ruke, onaj kojega svi cijene, onaj koji je zdrav i bogat, onaj koji ne mora brinuti za svoju materijalnu budućnost.
Sretan čovjek živi u pouzdanju i oslonjenosti na Boga. Sretan je onaj kojemu Bog daje zadovoljstvo s malim imânjem, iskrenim prijateljem, onaj koga je Bog osposobio da može za drugoga trpjeti. (Pada mi na pamet dječak iz jednog videa koji kaže da je sretan što ga je Bog izabrao da bude bolestan jer tu snagu koju on ima njegova sestra nema i ne bi ju mogla podnijeti…)
Sretan je onaj tko ima snage i strpljenja darovati dio sebe, dio svog vremena, dio svoje radosti i sposobnosti. Sretan je i na Božjem je putu onaj tko strpljivo i velikodušno nosi svoj križ ali i drugom pomaže nositi njegov križ iako i svog teško nosi…
Koliko smo puta doživjeli da nam je sve pošlo za rukom! Ideja, prezentacija ideje, prihvaćanje i realizacija. Zadovoljstvo nakon svega što smo dobro uradili, što je dobro prošlo, nije izostalo! I idemo dalje, ponovno… I opet je sve bilo dobro!
Ali ako sve što jesmo i možemo pripisujemo svojim sposobnostima, svojim dobrim procjenama, svojim pametnim odlukama i odabirima nismo li možda sami na putu na kojem je samo važan uspjeh, zadovoljstvo, samo vrijedna ja, samo da sve štima…
Kada sve svoje sposobnosti i radosti stavim u Njegove ruke, kada sve ljude, braću i sestre ljubim kao On, kada sve što me iznenadi vidim kao mogućnost i način da uvijek nanovo i uvijek ispočetka pokušavam usmjeriti i mjeriti po mjeri Kraljevstva u kojem vlada Kralj Slave – tada ću shvatiti koliko je vrijedno biti, a ne imati. Tada će mjera mojih djela i mjera mojih riječi biti bogatstvo u Bogu!
Pomozi nam, dobri Oče, vidjeti bogatstvo koje nam nudiš i na koje nas pozivaš kao najveće blago koje možemo imati!
s. Jaka Vuco, OP
