NEDJELJA MUKE GOSPODNJE
Iz 50,4-7; Ps 22,8-9.17-20.23-24; Fil 2,6-11; Lk 22,14 – 23,56
Isus s učenicima dijeli zadnje dane, zadnje događaje, koji ostaju trajno živi i prisutni i danas među nama, njegovim učenicima. Ti događaji imaju od prvih početaka svoju gradaciju. On učenike najprije okuplja, poučava, učvršćuje, osnažuje i na kraju ostavlja da dovrše što nedostaje mukama Njegovim.
U ovim finalnim susretima Isus konačno objavljuje svoje poslanje. Najavljuje sve što se ima dogoditi: muku, prijezir, osudu, izdaju, zatajenje… Isus vidi stvarnost koju mi ne spoznajemo. Isus osjeća volju Očevu, pristaje na nju. On obećava učenicima mjesto oko svojega stola u Kraljevstvu Očevu; moli za Šimuna, da ne malakše vjera njegova, podsjeća učenike na sigurnost koju mogu imati kada se na Njega oslone… Sve im je predao, sve obećano ispunio i osigurao.
On ne čuva sebe. On sebe daruje, zna što ga čeka i ne odustaje. Ne traži od učenika da druge ranjavaju – dijeni mač u korice, ne odbija Judin poljubac – poljubac izdaje. Isus ne bježi od konopa ni bičeva. On u tami noći ne kori tamu srdaca ljudi koji ne žele svjetlo. On Petru ne predbacuje – on ga traži, gleda! A teško je podnijeti Isusov pogled ljubavi kada si zatajio. Moralo je Petra boljeti srce u toj noći presude i osude.
No, sigurni su i Isus i Petar u jedno – u istinu koja je u slabosti zamračena, ali u ljubavi zalivena suzama, zalivena krvlju i znojem s Maslinske gore, krvlju iz boka Kristova prolivenom na zemlju naših dušâ i životâ, u istinu koja liječi, koja krijepi, koja prašta i vjeruje.
Tama koja se u noći rasprostrla nad Jeruzalemom i osnažila nesigurna i plašljiva srca Isusovih protivnika nije i ne može dugo trajati. Tama koja je zakrila istinu i ljepotu pomaže dovršiti djela tame, djela zla i privida. Od sudnice, krune, pljuvanja, udaranja, rugla i padanja može se izgubiti snaga, može se pasti i raniti, ali Otac je uslišio molitvu Sina – izvršila se volja Očeva!
Mač probija majčinsko srce Marijino, koplje u Kristovu boku otvara bujicu milosti koja se prelijeva s velikog petka na sve ljude, na sve dane i vremena, na sve narode i svjetove.
Ivan, ljubljeni učenik, nosi teret spašenika, želi biti vjeran do kraja.
Marija Magdalena u boli ljubavi i predanja želi preuzeti dio patnje kojoj je svjedok!
A ja!
Je li samo gledam i slušam, ili životom svjedočim?
Je li vjerujem Božjim obećanjima ili vidim propast svijeta i osobnu propast?
Je li Bog umro za mene, danas, sada, u ovom vremenu, ili je to događaj kojeg ne razumijem i ne trudim se oživotvoriti ga u susretima/razgovorima s drugima?
Je li dovoljno moje fizičko sudjelovanje u obredima, a srce, misli…???
Kriste, izmučeni, iscrpljeni, slabi i jaki, otvori mi i rasvijetli oči da mogu biti dionik Tvojeg otajstva koje nadilazi moje snage i sposobnosti!
Pomozi mi biti kao Ti, govoriti kao Ti, daruj mi jasnoću bez tumačenja i objašnjavanja.
Rasvijetli tmine moje duše i obasjaj me svjetlom uskrsnog jutra u vječnosti!
s. Jaka Vuco
