Ponekad smo sposobni djeci uskraćivati bogatstvo biblijskih tekstova misleći da nisu sposobni shvatiti. Jedno takvo izazovno vrijeme bila bi korizma. Kako djeci pristupiti kroz to vrijeme i kako ih odgajati za otajstvo Isusova križa i uskrsnuća, razgovarali smo s našom s. Kristijanom Remetin, koja je ujedno i odgojiteljica u našem dječjem vrtiću bl. Hozane Kotorske u Zagrebu.
1.Korizma je liturgijsko vrijeme koje intenzivnije naglašava duh požrtvovnosti, molitve i pokore. Kako djeci približiti te pojmove i je li uopće moguće?
Za razliku od Došašća s kojim povezujemo osjećaj svjetla, topline, sabranosti i miline koja nas ispunja radošću, korizmu osjećamo nekako strogo i oporo. Često se u korizmi osjetimo potištenima i žalosnima. Crkva je u starim vremenima bila bez nakita, zastrta ljubičastom bojom. Znak križa načinjen na dan pepelnice podsjetio nas je na našu smrtnost. U sjećanju na Maslinsko brdo i križni put mislimo na Isusovo trpljenje i umiranje. Osim toga čuje se i poziv na odricanje, nesebičnost i pokoru kao i poziv na uskrsnu ispovijed. Čini se kao da je to strogo raspoloženje u suprotnosti s godišnjim dobom u kojem je nestalo zimske zaleđenosti, jer se otopio led i snijeg, a priroda se probudila na novi život. Sve počinje klijati, pupati i cvasti. To proturječje između korizmenog raspoloženja i prirode prevladat ćemo aktivnostima koje se u ovo vrijeme poduzimaju i razvijaju u kući i vrtu. Naime, u ovo vrijeme čistimo kuće od svega što je u zimskim mjesecima zastarjelo te se nakupilo i postalo suvišno. Čistimo naše stanove od prašine i prljavštine, peremo prozore da opet budu prozirni i puštamo da kroz njih uđe proljetno sunce i toplina u kuću.
Ne treba li se slično dogoditi i u nama, u našim srcima? U vrtu obrezujemo žbunje i stabla. Time ih želimo osloboditi mrtvih dijelova i od svih beskorisnih i divljih izraslina. A sve što smo izrezali i odvojili spalit ćemo u prah. Evo primjera starog vrtlara koji iz godine u godinu aktivno radi u svom vrtu. Njegov je rad brižno osmišljen i organiziran, tako da u neku ruku izgleda svečan. On sam će pripovijedati da svojom aktivnošću ne čisti samo svoj vrt. U tom poslu on je također veoma zaokupljen samim sobom. Čini mu se naime, da je njegov rad slika onoga što se sada događa u njegovoj nutrini. Radi se o oslobađanju svega onoga što je u njemu izumrlo, od svih krivih i pokrenutih stvari kako bi se u njemu stvorio prostor za nov život. Pripovijedati djeci o tom novom životu, u nama, stvoriti prostor koji će zasigurno biti duhovna zadaća u ovim tjednima pred Uskrs. Željeli bismo to učiniti da upravo kao ljudi shvatimo tajnu života. Najbolji put za otkrivanje i upoznavanje novog života jest govor slike i prispodoba. Tako je učinio i stari vrtlar. Tako je to i Isus radio. Kada je on sa svojim učenicima prolazio žitnim poljem, otkinuo je jedan klas pšenice, oslobodio zrna i jedno od njih stavio među prste da osjeti njihovu malenost i tvrdoću te da na njemu upozna tajnu svoga života i smrti.
Sljedeći tu staru metodu, uviđamo da to što pripovijedamo bezuvjetno i činimo i ostvarujemo, kako u unutarnjem tako i u vanjskom smislu, dušom i tijelom, da izgovorenu riječ sadržajno oblikujemo i omogućimo joj da se ona utjelovi. I obratno, da govorom izrazimo ono što djelima ostvarujemo. Želimo da takva cjelovita priprema za blagdan Uskrsa uspije, te i nas i našu djecu u dubini srca oslobodi i usreći.
Od velike je važnosti predstaviti djeci korizmu kao posebno vrijeme u crkvenoj godini kada se fokusiramo na duhovne stvari i činimo ono što nas približava Bogu. Objasnimo djeci da je vrijeme korizme vrijeme od 40 dana kada se posebno pripremamo za naš najveći blagdan, Uskrs. To su dani dobrote, dobrih djela, kad na poseban način želimo biti dobri i pažljivi jedni prema drugima. To je vrijeme i kada više razgovaramo s Bogom u molitvi ili čitanju Biblije. Uskrs je naš najveći blagdan i zato je priprava za taj blagdan malo duža. Pepelnica je prvi dan korizme kada nam svećenik u crkvi posipa glavu pepelom da nas podsjeti kako je život kratak i prolazan. Sve na ovom svijetu prolazi, nestaje i pretvara se u pepeo. Ostaje trajno ono što smo s ljubavlju i dobrotom činili, ono što nam je u srcu, a u srcu je ljubav i dobrota. Ljubav i dobrota vječno traju. Ako zamolimo Isusa da nam pomogne, On će to i učiniti i naše će se srce ispuniti ljubavlju i dobrotom.
Istraživanja Sofije Cavalletti i njenih suradnika, svjedoče otkrivanju postojanja spontane religioznosti djeteta, nešto što je Bog usadio u svako živo biće kad ga je stvarao. S obzirom na ovu religioznu karakteristiku djeteta, možemo ustvrditi da je dijete itekako sposobno razumjeti čak i teške pojmove kao što su požrtvovnost i pokora.
2.Koji biblijski tekstovi u Korizmi se najčešće koriste u radu s djecom u odgojnim skupinama i kakva su iskustva djeca poslije čitanja/rada s Biblijom?
Korizmeno vrijeme je posebno vrijeme kroz koje se djeci intenzivno čitaju, pričaju i prepričavaju biblijski tekstovi i prispodobe. Upoznavajući na taj način Isusov put i život, a sljedeći njegov put i sami se onda trudimo činiti dobro svima oko sebe. Otkrivanje tajne života događa se promatrajući proljetno buđenje. Ta tajna prožeta je ljubavlju Dobrog pastira koji daje život za svoje ovce. Tema Dobrog pastira naglašava ljubav i brigu Boga za svakog čovjeka. Dobri pastir bezuvjetno voli i spreman je dati život za svoje ovce. Čuva svoje ovce, vodi ih na najljepše pašnjake, a kada njegove ovce zalutaju, on ih traži i sav radostan vraća ih u svoj ovčinjak. Lik Dobrog pastira približava djeci muku, smrt i uskrsnuće Gospodina. Doživljavajući Isusa kao milosrdnog Samarijanca, senzibiliziramo djecu na solidarnost i brigu za drugoga. Događaj Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem pokazuje Isusa onakvog kakav on stvarno jest – kao Mesiju kakvog su prorekli proroci: „Evo, kralj ti tvoj dolazi, krotak jašuć na magaretu…“ Isus ide ususret svojoj patnji kraljevski, pravedno i bez prisile. Slavljenje Isusove Posljednje večere trenutak je ustanovljenja presvete euharistije. Dijete dovodimo do spoznaje da je ta večera posebna i da u simbolima kruha i vina Isus trajno ostaje među nama. U sadržajima koji govore o Isusovoj muci i smrti naglasak ne stavljamo na muku i smrt nego na njegovo uskrsnuće. U skladu s tim, provodimo sljedeće biblijske teme:
- Vrijeme promjene – korizma – cilj je uvesti dijete u novo liturgijsko vrijeme, a neki od planiranih poticaja mogu biti: liturgijski kalendar (bojanje ljubičastom bojom), adventski kalendar (izrada ), enciklopedija (vrste tla), maslinove grančice i drugo granje (paljenje, izrada križa), igre slovima i rješavanje problemskih zadataka (labirinti, pazzle). U uvodnom dijelu palimo maslinove grančice, središnji dio je zamišljen kao razgovor o početku korizme – novog vremena u liturgijskoj godini (liturgijski kalendar), te upoznavanjem djece s gestom stavljanja znaka križa od pepela na čelo, uz poziv da u ovom vremenu više mislimo na Isusa i ljude oko sebe (popraćeno riječima: „Isus te voli“). U završnom dijelu ponudimo djeci materijal za istraživačke igre zemljom (glina, crna zemlja, grančice i sl.) i na koncu uredimo vjerski kutić dječjim radovima.
- Drugi trebaju moju pomoć – Milosrdni Samarijanac – cilj je razviti suosjećanje i suradnju s bližnjim s ciljem pripadanja i prihvaćenosti od skupine. Planirani su poticaji i aktivnosti iz sklopa „Pozitivna slika o sebi“, istraživačka aktivnost: „Po čemu smo slični, a po čemu različiti“ (odnos prema ljudima s posebnim potrebama), maslinove grančice i drugo granje (izrada križa), igre slovima i rješavanje problemskih zadataka. U uvodnom dijelu pročitamo poruke iz albuma koja su djeca sama izradila. U središnjem dijelu ispripovjedimo biblijski tekst iz Lukinog evanđelja koji govori o milosrdnom Samarijancu. U završnom dijelu slijedi dramatizacija teksta, izrada bontona za bolesne ljude, te likovni izraz djece na temu: „ Ja pomažem drugome“.
- Dobri Pastir – cilj je zadovoljiti djetetovu najdublju potrebu za ljubavlju: biti ljubljen, moći ljubiti, pripadati i biti siguran uz Dobrog pastira. Planirani poticaji i sredstva su: didaktički materijal Dobroga pastira, izrada ovaca i Dobroga pastira od ekološkog materijala (glina, pamuk, vuna, pluteni čepovi…), raznovrsne igre kao što su labirinti, pazzle.. U uvodnom dijelu djecu zainteresiramo zagonetkama o ovčicama i pastiru, a možemo im ponuditi i građenje ovčinjaka od elemenata koje su djeca sama izradila. Središnji dio zauzima pripovijedanje biblijskog teksta (Iv 10;Lk 15). U završnom dijelu slijedi molitveni izričaj djece, likovno izražavanje („Ja u ovčinjaku) , te rad s didaktičkim materijalom. Djeci ne treba otkrivati tko je Pastir, nego mogu doći sami do tog otkrića. Ne treba inzistirati na moralnoj dimenziji parabole.
- Izgubljena ovca – Cilj je jačati kod djeteta osjećaj povjerenja, pripadnosti i sigurnosti i bezuvjetne ljubavi uz Dobrog pastira. Sredstva koja nam pri tome mogu biti od pomoći su: didaktički materijal, izrada ovaca i Dobrog pastira od ekološkog materijala, igre slovima, labirinti, puzzle, slikovnica „ Izgubljena ovca“, B. Blažević, te izrada lutaka za prst: ovčica. U uvodnom dijelu osmislimo imitacijsku igru: Pastir i ovce. Središnji dio zauzima pripovijedanje biblijskog teksta (Lk15; Iv 10) ili čitanje slikovnice „Izgubljena ovca“. Završni dio sadrži molitveni izričaj djece, likovno izražavanje, rad s didaktičkim materijalom, pjevanje psalma 23 „ Gospodin je pastir moj“ i igru skrivenog predmeta: „Pronađi skrivenu ovčicu“
- Molitva hvale i zahvale Dobrom pastiru – Ps 23 – Cilj je jačati kod djeteta osjećaj sigurnosti uz Dobrog pastira. Sredstva koja kao poticaje koristimo su: izrada makete livade, slika: plakat koji prati tekst psalma, izrada biljnog i životinjskog svijeta iz odgovarajućeg materijala u odnosu na maketu, karta Palestine, lutka na štapu: kralj David. U uvodnom dijelu, zajedno s djecom završavati maketu uz pjesmu: „Ljubav Božja jest predivna“ ili pomoću lutke Davida upoznati djecu s povijesnim kontekstom nastanka psalama, npr. odgojitelj s lutkom kralja govori o vremenu u kojem je David živio i napisao psalam. Središnji dio zauzima izražajno čitanje psalma 23. Za završni dio potaknemo djecu da sama stvore psalam, a možemo i izraditi kartu i putovati u povijesno doba.
- Blagdan svetog Josipa – Cilj je približiti lik sv. Josipa u njegovoj ljubavi i brizi za Mariju i Josipa. U planirane poticaje i sredstva ubrajamo: oblikovanje stolarskog kutića, drveni otpadci, oblutci, čavlići, čekić, pluto, drveni sanduk i sl., puzzle s likom sv. Josipa. Uvodni dio započnemo zagonetkom o sv. Josipu. U središnjem dijelu ispripovjedimo događaje u kojima se pokazuje Josipova ljubav i povjerenje prema Bogu i briga za Isusa i Mariju. Za završni dio možemo otpjevati neku pjesmu o sv. Josipu.
- Isusov ulazak u Jeruzalem – Cvjetnica – cilj je potaknuti osjećaj radosti i mira u susretu s Isusom kao svemoćnim kraljem. Planirani poticaji koji nam približuju ovu temu mogu biti: posjet cvjetnoj livadi, maslinove i palmine grančice, igre slovima i rješavanje problemskih zadataka, proljetno cvijeće, labirint: Isusov put do Jeruzalema, slagalica: Isus jaše na magarcu, istraživačke aktivnosti s vodom i cvijećem, imitacijska igra s odjećom iz Isusova doba, pedagoški neoblikovan materijal za gradnju Jeruzalema. U uvodnom dijelu pozovemo djecu koja su u kostimima na okupljanje oko izgrađenog grada. U središnjem dijelu slijedi pripovijedanje događaja Isusova ulaska u Jeruzalem. U završnom dijelu djeci ponudimo proigravanje dramatizacije uz radosno klicanje: „Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!“, zatim likovno izražavanje, umivanje u cvijeću itd.
- Isus s prijateljima na večeri – cilj je poticati potrebu za zajedništvom uz zahvaljivanje za Isusovu trajnu prisutnost među nama. Za ostvarenje tog cilja ponudimo djeci sljedeće pripremne aktivnosti: pečenje beskvasnog kruha, demonstracija miješanja vina i vode, igre slovima, te rješavanje problemskih zadataka. U uvodnom dijelu zajedno s djecom pripremimo svečano stol i okupimo se oko njega. Zatim ih poticajnim pitanjima uvedemo u središnji dio u kojem slijedi pripovijedanje događaja Posljednje večere i navještaj skore muke. U završnom dijelu djeca mogu napraviti dramatizaciju događaja i zajedno blagovati kruh, molitveno se i likovno izraziti.
- Isus daje život za nas – Cilj je približiti djetetu smrt i uskrsnuće Isusovo u svjetlu bezuvjetne ljubavi i povjerenja. Pripremne aktivnosti mogu biti: posjet kapeli ili crkvi i promatranje postaja križnog puta bez tumačenja, izrada križeva od različitog materijala, labirint, slagalica, igre kontrasta. U uvodnom dijelu okupimo se u vjerskom kutiću, upalimo svijeće, donesemo križ i stavimo znak križa na sebe. Središnji dio zauzima pripovijedanje biblijskog teksta. U završnom dijelu ostavimo mogućnost molitvenog, te likovnog izražavanja.
- Uskrsno svjetlo– Cilj je otkriti djeci, služeći se simbolom svijeće, značenje Isusa kao svjetla koje pobjeđuje tamu i približiti im spoznaju da uz njegovo svjetlo sami mogu činiti djela svjetlosti: ljubav, radost, dobrotu i strpljivost. Ukrašavanje svijeća voštanim folijama, izrada čestitki, slagalica Dobri pastir, mogu nam biti dobra motivacija da djeci približimo ovu temu. U uvodnom dijelu, zajedno s djecom uredimo vjerski kutić sa simbolima Uskrsa, zatim upalimo veliku uskrsnu svijeću i okupimo djecu. U središnjem dijelu se ispripovijeda biblijski tekst (Lk 24,1-12; Iv20,1-10). U završnom dijelu razgovaramo s djecom o tome što smo čuli i ostavimo im prostor za molitveni i likovni izričaj.
Iskustva rada s djecom su individualna jer svakom od njih Bog progovara na osobni način. Ono što je svima zajedničko je da je nakon svake obrađene tematske cjeline njihova glad za otkrivanje tajni Božjih sve veća i veća.
3. Kako djeci protumačiti Isusovu muku i križ?
Je li ikada ijedno dijete imalo traumu od križa Isusova? Svjetovni sadržaji djeci tijekom odrastanja itekako nude nasilje najčešće putem crtića u kojima većinu vremena netko nekoga ubija, pobjeđuje i nadjačava. Naše su generacije odrasle uz animirane filmove pune nasilja poput crtića Tom i Jerry. Čitali su nam bajke poput Ivice i Marice i druge o zlim vješticama. Ako bolje razmislimo, od ovih i ovakvih sadržaja djeca uistinu mogu imati traume. Pitam se jeli ikada ijedno dijete imalo traumu od križa Isusova. Činjenica je da danas imamo društvo takvo kakvo jest, ljude koji se ne snalaze kada upadnu u životne krize koje trebaju voditi zrelosti. Ne možemo očekivati da će se duhovni razvoj i znanje o Bogu, te traženje pomoći u vjeri dogoditi samo od sebe i odjednom kada za to dođe vrijeme. Ni svjetovni utjecaji ne čekaju da dijete sazrije da mu ponude svu stvarnost u svim njegovim pa i grubim oblicima. Isusova muka, bičevanje i teški križ, totalna je suprotnost svemu onome što nam svijet, mediji i druga obrazovanja nude. Ako djeci damo za primjer Isusov stav dok ga sude, njega koji se ne svađa niti raspravlja s onima s kojima nema smisla raspravljati, zar ga ne osposobljavamo za ispravan životni stav? U Isusovom križu djeca se također susreću s ostavljenošću, samoćom. To su trenuci kada se ima osjećaj da patnjama nema kraja i da se to ne može izdržati. Đavao nas u takvim trenucima kuša i šapće nam laži uvjeravajući nas da nam nema pomoći i da smo poput Isusa ostavljeni od svih. No, prateći Isusa na njegovom križnom putu saznajemo istinu da ipak nije od svih bio ostavljen jer ga je na njegovom križnom putu pratila njegova i naša majka Marija, zatim mnoštvo žena između koji se na poseban način ističe Veronika, kao i Šimun Cirenac. Zatim, kada Isus umire, vidimo i uglednoga čovjeka koji mu ustupa svoj grob. U moderno vrijeme, pogotovo zadnjih desetljeća, sve se češće pada u kušnju prezaštićivanja djece od najranije dobi koje poslije u kompleksnim životnim okolnostima dovodi do neotpornosti i nesnalažljivosti.
Već od najranije dobi, sukladno s dobi djece, možemo im ponuditi bogatstvo Isusova križa jer imaju urođenu sposobnost da se razumiju s Bogom. Bog je naš dobri Otac i nikada ne bi dopustio da djeca zbog toga dožive traumu, a o odraslima ovisi na koji će im način to prezentirati. Od velike je pomoći Biblija koja se djeci na cjelovit način predstavlja u mjeri u kojoj su je djeca sposobna čuti. S manjom djecom radimo na jednostavnijim tekstovima, a starijoj djeci proširujemo sadržaj. Ključno je da se Biblija prenese u cjelovitosti. Djeca prihvaćaju u mjeri u kojoj to mogu; postaju ljuti na one što su tukli Isusa i često se zamišljaju kao junaci koji Isusa ne bi izdali. I takva reakcija je u redu. Ne trebamo se plašiti da ponekad nećemo znati sve odgovore na dječja pitanja, jer djeca u nekim situacijama od nas očekuju da im uzvratimo pitanjem: „A što ti misliš?“
Kada objašnjavamo Isusov križ, možemo se poslužiti djetetovim brigama iz stvarnog života jer i djeca ih također imaju, iako se nama odraslima čini da su ona bezbrižna. Smisao Isusove patnje bio je u tome da otkupi ljudske grijehe i spasi nas. Zato dijete treba usmjeravati na razvijanje povjerenja prema Isusu, prema nekome tko će uvijek biti tu i tko nas voli i pruža utjehu bez obzira na brige koje nas more. Samu muku i smrt uvijek treba objašnjavati u kontekstu uskrsnuća i pobjede nad smrću. Djeci treba Uskrs pojašnjavati kroz Isusov život, kratke priče iz njegova života. Zato je uvijek važno naglašavati život i pobjedu nad smrću jer im je to blisko i prihvatljivo.
4.Uskrsnuće je uvijek izazov objasniti odraslima, a djeci?! Kako staviti više naglasak na Uskrsnuće Kristovo, a da se ne izuzme radost motiva prirode, cvijeća, uskrsnih jaja, itd.?
Otajstvo Uskrsnuća Kristova ne može se približiti djeci bez govora o njegovoj smrti. Ovdje ću se poslužit prikazom koji sam nedavno odslušala u sklopu stručnog usavršavanja na Katehezi Dobrog Pastira, a koji me je ostavio bez daha. Kršćanski navještaj za ovu katehezu ima zadatak da djeci približi smrt koja je u biti preobrazba koja vodi novom, uskrslom životu, te im navijestimo otajstva smrti i uskrsnuća Kristova koja vode prema nečem „višem“. U skladu s tim direktni ciljevi bi nam bili: tajna smrti koja vodi u novi, uskrsli život (pšenično zrno umire i tako se mijenja da bi na kraju potpuno nestalo i preobrazilo se u nešto novo i sasvim drugačije), a to u djetetu izaziva čuđenje i divljenje što bi bio naš drugi direktni cilj. Indirektnim ciljevima utječemo na odgoj za molitvu koji se spontano budi kod djece, tu je i psihološka pomoć za djecu koja su doživjela smrt bliske osobe, pružanje utjehe, smirenosti, radosti i preobrazbe, odgoj u vjeri i nadi, pozitivan odnos prema smrti, te uočavanja promjena u prirodi koje ukazuju na tu stvarnost.
Prikaz uvijek započinjemo svečanim čitanjem evanđeoskog teksta iz Biblije: „ Ako pšenično zrno ne padne u zemlju i ne umre, ostaje samo, ako li umre, rodi velik rod“ (Iv 12,24).
Slijedi razgovor s djecom u kojem ih pitamo o čemu to Isus govori. O jednom pšeničnom zrnu. Pogledajte kako izgleda to pšenično zrno. (Pokažemo i damo djeci da ga svi pogledaju i opipaju, a zatim zrno staviti na jedan bijeli papir). Kad zrno padne u zemlju, što mu se dogodi? Ono umire. Sada ćemo vidjeti što znači umrijeti. (Donesemo tri posude posijane pšenice u tri stadija klijanja). Ovo zrno zakopali smo u zemlju. Što se s njim dogodilo? Ovo zrnje je najkraće bilo u zemlji (pokazati na prvu posudu). Ovo je bilo malo duže (pokazati drugu posudu), a ovo je bilo najduže (pokazati pšenicu u trećoj posudi). Pogledajmo što se dogodilo zrnu koje je bilo najkraće u zemlji (izvaditi jedno zrno koje je tek počelo klijati i dati djeci da ga dobro promotre). Pogledajmo što se dogodilo sa sjemenom. Što vidite? Mekano je i vlažno, nabubrilo je i ima malo korijenje i malu stabljiku. (kada svi pogledaju staviti to zrno ispred prve posude i izvaditi zrno iz druge posude). Pogledajmo sada ovo zrno koje je duže bilo u zemlji, kakvo je sada? Ima duže korijenje i dužu stabljiku, a zrno je jako mekano i kao da nestaje. (staviti drugo zrno ispred druge posude i uzeti stabljiku bez zrna iz treće posude). Što se dogodilo sa zrnom u trećoj posudi? Vidimo li zrno? Gdje je? Nema ga, ali je tu. Još je ljepše, veće, preobrazilo se. Pogledajmo kakvo je zrno bilo na početku, a kakvo je sada. Usporediti sva izvađena zrna i stabljiku (vlat).
U drevnim kulturama i religijama jaje je bilo simbol plodnosti i ponovnog rođenja, a kršćani su prisvojili te uskrsne simbole te im dali novo značenje: kao što se pile izlegne iz jajeta i počinje živjeti, tako je i Isus izašao iz groba i započeo novi život. Uskršnji zeko najkomercijaliziranji je lik vezan za uskršnje blagdane, te je postao njegovim simbolom. Djeci je omiljen jer donosi slatkiše i darove. Djeca zeca najčešće povezuju s razigranošću, nevinosti, živošću, karakteristikama koje su vezane uz novi život.
5.Koje savjete kao dugogodišnja odgojiteljica možeš dati roditeljima u ovo korizmeno vrijeme? I još jedno malo potpitanje: Koliko tebe kao dominikanku izgrađuje rad s djecom?
Unutarnjem rastu i dozrijevanju je potrebno vrijeme i mir koji se ne smije narušavati. Nutarnja zrelost ne postiže se na brzinu bez obzira što to netko čvrsto želio. Potrebno je čekati i truditi se da se ona razvija uz nekoga u okolnostima koje su vrlo različite od onoga što bi netko očekivao. To vrijeme nutarnjeg rasta i osobne promjene često nam se čini da nije ugodno. I slika kojom se prema vani iskazuje vrijeme rasta nije baš lijepa. Tako nam kao odraslima teško pada da podnosimo svojeglavost djece u razvoju. No, pozvani smo da im „dadnemo“ vrijeme koje im je potrebno za razvoj. Željeli bismo od početka vidjeti djecu lijepu, obrazovanu, dragu i uljudnu, a ona se pokazuju sasvim suprotno. Potrebno je strpljivo čekati i mati povjerenja u unutarnje pozitivno „sjeme“ koje je sam Bog u njih usadio. Naravno, kada jednom dođe pravi trenutak, kada se vrijeme ispuni, nastaje ono što se u prirodi zove živica, koja nastaje sama od sebe i odjednom procvjeta kao princeza nakon što je odspavala zimski san. Preobrazbi života potrebno je vrijeme. Njegov razvoj nameće se našim očima sam od sebe. Preranim ili nasilnim otvaranjem kukuljice nanijela bi se životu smrtonosna rana. Valja uvijek učiti da je životu i njegovom razvoju potrebno vrijeme koje treba poštivati. Odgajati djecu za Nebo je zadaća koja nam je svima povjerena.
Rad s malom djecom za mene je jedno predivno poslanje i nezasluženi dar Oca nebeskoga, nešto čemu nisam dorasla i nešto što će mi uvijek iznova buditi osjećaje čuđenja i divljenja nad tom neshvatljivom tajnom života. Djeca koja nam dolaze su prvenstveno djeca Božja povjerena zemaljskim majkama i očevima, a odmah nakon njih i nama odgojiteljima. O čudesne li tajne i kakve odgovornosti pred tom činjenicom. Pratiti djecu u njihovom rastu i razvoju, za mene znači rasti zajedno s njima i učiti od njih jer su jedina bića na ovoj zemlji s otvorenim i čistim srcima koja žive u istini i jednostavnosti.
