PRVA KORIZMENA NEDJELJA
Čitanja:
Isus se vrati pun Duha Svetoga s Jordana.
I ja se “vratih” pun/a Duh Svetoga s krštenja. Gdje postadoh Hram Duha. I ne prestadoh to biti. Unatoč svim mojim grijesima.
I pođe Isus u pustinju. I nakon 40 dana ogladnje i biva kušan.
I ja imam svoje pustinje. Mnoge. No, jesam li ja ikada ogladnio/la? Jesam li shvatio/la trenutak u kojem me je đavao krenuo napastovati i mamiti u svoju zamku ili sam:
Postavljao/la Bogu sto pitanja i tražio/la samo čuda, i čuda, i znakove, i odgovore, i uslišanja, i još, i još, i još…
Hranio/la svoje nesigurnosti, lijenost suočavanja sam/a sa sobom u intimi svoga srca, hranio/la svoj ego…
Mislio/la na kraju dana kako se nisam nikome zamjerio/la, učinio/la samo dobro, sve bijaše savršeno, niti ne znajući da sam se već bacio/la s vrha Hrama…
Ili ću ove korizme napokon stati, učiniti hrabar korak, suočiti se sa svojom gladi i prestati se hraniti za stolom koji mi ionako ne daruje plodove Duha.
Hoću li ove korizme:
Živjeti od Kruha? Od moga meda i mlijeka?
Koljena svojeg srca, duše, karaktera saviti samo pred Bogom i Njemu se jedinome klanjati?
Shvatiti da samo s Njim mogu ostati i postati ono što uistinu trebam: prije svega
Čovjek, s velikim Č.
Jer jednom ću stati pred Boga …
I tada će postojati samo istina moja pred Njim – Istinom.
Hram Duha Svetoga (ja) pred onim koji je razvalio ljudski hram i sagradio hram onaj svoga Tijela u samo tri dana …
i zapečatio ga u meni. Na krštenju.
Bit će to ispit za ući u Zemlju kojom teče med i mlijeko – u raj nebeski. U Vječni život.
Korizma – toliko članaka, priča, duhovnih vježbi, propovijedi, meditacija, odricanja, križnih puteva, krunica, devetnica, žrtvica.
Valja i biva dobro jer nas Majka Crkva tako uči.
Ali, jesam li prije svega čovjek kakav Bog uistinu želi? U svemu oko sebe i u sebi pomalo ću pronaći odgovor – ako želim.
Blagoslovljen korizmeni put!
s. Manes Puškarić, OP
