PRVA NEDJELJA DOŠAŠĆA
ČITANJA:
Jr 33,14-16; Ps 25,4bc-5.8-10.14; 1Sol 3,12 – 4,2; Lk 21,25-28.34-36
„Stoga, budni budite i u svako doba molite“, poručuje nam Krist po Luki Evanđelistu. Na kraju crkvene godine svoje duhovne oči upiremo prema vječnosti, prema onom što nas neminovno čeka. Bezbroj pitanja se roji u našoj glavi: Kada će to biti? Kako će biti? Što će se sa mnom dogoditi? Hoću li biti spremna za susret s Gospodinom?
Previđamo stvarnost da nam sam Gospodin dolazi u susret, da nam se On daruje, što svečano slavimo na sam Božić. Njegovo Kraljevstvo je već sada tu, s njim je na zemlju došlo. U to Kraljevstvo sam uronjena koliko se sama trudim, koliko ga prepoznajem u sebi i oko sebe. Isus nam neprestano daje smjernice kako njegovo Kraljevstvo ne bismo ugušili u sebi i u drugima: „Pazite na se da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama, te vas iznenada zatekne onaj dan. “Isus ne zastrašuje, on samo opominje, bodri , upućuje, želi da ga ozbiljno shvatimo. Dobro On znade da postoji i kraljevstvo svijeta , blještavije od njegova, privlačnije od njegova, u koje se ulazi kroz široka vrata . Obećava bez pokrića. Lako zavara čovjeka.
Za Isusovo Kraljevstvo se treba pripremati cijeli život, bdjeti kako bi u nama živjelo punim životom. Isus se za to rodio i na svijet došao . Htio je zabludjelog čovjeka vratiti Ocu Nebeskom, otvoriti mu oči za dobro, lijepo, plemenito, za vrijednost žrtve i molitve, poniznosti i poslušnosti. Na to nas svakodnevno opominje po svom Evanđelju , po šapatu savjesti u srce usađenoj, po primjeru svoga života. U Kraljevstvo Nebesko se ulazi kroz uska vrata, uspinje se strmim putom. Rekli bismo: teško je u njega stići. A opet, ako Krista slušamo i slijedimo, lako je do njega doprijeti, zapravo već smo u njemu, i ono je u nama.
Došašće nam je darovano kako bismo se što više približili Božjoj mudrosti, što bolje upoznali njegovu ljubav prema čovjeku i što jasnije upoznali svoje poslanje u ovome svijetu. Prepuštajući svoje sile, svoje sposobnosti, svoje darove Gospodinu da On po njima djeluje u ovome svijetu osiguravamo sebi mjesto u njegovu Kraljevstvu. S pravom ćemo , riječima i djelima, radosno pjevati riječi jedne pjesme:
Jer ja sam glasnik velikoga Kralja
poslan na raskršća života!
Gozbi da vječnoj dovodim goste
Da svijetu kažem što je ljepota.“
Borit nam se kako bi zakonitosti Kraljevstva u nama zaživjeli. Tada će se mir, onaj kojega samo Bog može dati, prelijevati na druge oko nas, radost, ljepota, ljubav i dobrota obojit će naše međuljudske odnose. Glasnik Velikoga Kralja častan je naziv za svakoga čovjeka. Taj je sigurno odabrao najbolji dio koji mu se neće oduzeti ni ovdje ni u vječnosti.
Dok se pripremamo za prvi Isusov dolazak, oči svoga duha upiremo prema njegovu drugom dolasku trudeći se da te dvije stvarnosti obilježe naše postojanje i življenje.
s. Katarina Maglica, OP
