XXXIV. tjedan kroz godinu
ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA
ČITANJA:
Dn 7,13-14; Ps 93,1-2.5; Otk 1,5-8; Iv 18,33b-37
Ove liturgijske nedjelje, trideset i četvrte, slavimo svetkovinu Krista Kralja, raspetog i slavno uskrslog koji je na najljepši mogući način obnovio tvoje i moje ljudsko dostojanstvo. On se zato i rodio i došao na svijet – da svjedoči za istinu. Istinu koja je u tebi i meni. I zanimljivo je da upravo ovo „rodio“ i „došao na svijet“ nam Crkva nudi u evanđelju tjedan dana prije početka došašća, vremena kada se vraćamo na Isusovo začeće i rođenje, na prve dane, prve trenutke, na ono dijete na koje nas poziva biti upravo odrasli Isus u svojim ranim tridesetima, na ono što se Isusu tako silno sviđa da je to i postao – jedno maleno dijete!
Jedno maleno dijete, Bog i čovjek u veličini kralja! Krista kralja! Zvuči tako slavno. Kako i treba biti. Ali, upravo o tome je problem u nama ljudima – kako nam Krst Kralj zvuči i kako mi poimamo njegovu slavu. Židovima je to bio pojam revolucije i slobode od političkih sila, Isus kakvog su htjeli po svojoj mjeri, Isus od kraljevstva koje su oni željeli i kojem su se nadali, ali to nisu dobili, i bijahu razočarani. Nama, u našim životima, to je Isus od našeg kraljevstva, koje nama odgovara, kojeg bismo kao Kralja stavili u naše svakodnevne i one velike planove, zakraljili ga nad našom voljom, ali to tako ne ide, jer Bog nije zato došao na ovaj svijet, nije se zato rodio već da svjedoči za istinu, i tko je god od te istine, čuje njegov glas – Sluša moj glas.
Čuti Isusov glas, Krista Kralja, znači čuti glas i onog Isusa koji se tek rodio i pokazao mi poniznost, samozatajnost i jednostavnost. Znači čuti glas i onog Isusa koji mi pokazuje kako se ide na križ, kako se nosi križ, kako se nosi osuda, nerazumijevanje, napuštanje. Čuti Isusov glas znači čuti i onog Isusa dok ljubi svoju majku koji mi je ostavio za majku, dok sjedi s grešnicima i ruši krivo postavljenje zahtjeve društva, čuti Isusa koji obnavlja ljudsko dostojanstvo i koji me zove na nešto više, na istinu za koju trebam svjedočiti slušajući Isusa.
To je kraljevstvo koje nije odavde. I to se osjeti kada to živimo a kada ne. Najprije mi sami u sebi, a onda i drugi oko nas. Ove nedjelje se zapitajmo, ali i kroz cijeli tjedan, slušajući liturgijska čitanja koje nam Crkva daruje pred početak došašća: Ima li u mome srcu tron za Krista Kralja? Ako da, je li pripremljeno za njega i sjedi li on na njemu ili neki drugi moj bog u obliku navezanosti na neku osobu, stvar, novac, tuđe mišljenje? Kakvo je kraljevstvo koje vlada u mojoj nutrini? Je li tron u mome srcu dostojan jedne male štalice u kojoj se Isus rodio? To su važna pitanja i još mnoga koja proizlaze iz čitanja ove nedjelje. Neka nam je svima blagoslovljena svetkovina Krista Kralja, kraj jedne liturgijske godine, dobro vrijeme za ispitati temeljito svoju savjest, odnose s drugima, razlomiti okove grijeha i krenuti hrabrije i sigurnije držeći za ruku jedinog koji je dostojan biti nazvan kraljem i koji je jedini dostojan okruniti naše dostojanstvo i darovati nam sve potrebno!
s. Manes Puškarić, OP
