TRIDESET I TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Dn 12,1-3; Ps 16,5.8-11; Heb 10,11-14.18; Mk 13,24-32
Teško je slušati o tome kako sunce i mjesec neće više svijetliti i kako će zvijezde padati s neba. Sunce, mjesec i zvijezde su nešto što smo navikli gledati kao na konstantu našeg života. Ne možemo zamisliti naš život bez sunca. Zapravo život bez sunca će biti kraj životu kakvog ga poznamo. Doći će nešto drugo.
Doći će Isus i sabrati svoje izabranike. Markovo evanđelje je ovdje malo šturo. Ne daje nam više informacija o tome kako će Isus birati svoje izabranike. Tu nam pomaže Matej koji je detaljnije sačuvao Isusov govor i daje nam naslutiti kako će Isus odijeliti ljude kao što se odjeljuju ovce od jaraca. Ni ta nam slika nije možda dovoljno jasna ni bliska, ali kad govori jednostavnim jezikom o tome kako će u Kraljevstvo nebesko oni koji su nahranili gladne i napojili žedne, onda već možemo razumjeti taj govor.
Vrlo kratko rečeno, pozvani smo bdjeti, moliti i činiti dobra djela. I ne bojati se ovih najavljenih strašnih događaja. Da nam se ne bi dogodilo kao i onim ludim djevicama, koje su ostale bez ulja u svojim svjetiljkama. Potiče nas to na ispit savjesti, kako doista živimo svoj život. Zauzeti svakidašnjim brigama u tolikoj mjeri da ne vidimo potrebnog pored sebe ili živimo ovaj život u punini, u raspoloživosti prema Bogu i bližnjem? Trudimo li se svaki dan otkrivati Božju volju za naš život i živjeti po njoj? Ili se prepuštamo užicima ovozemaljskog života ne mareći za onaj koji dolazi? Ako smo iskreni, priznat ćemo sami sebi da nismo uvijek dostojni života vječnoga.
Nismo spremni i kada Gospodar dođe, kakve će nas zateći? S upaljenim svjetiljkama ili s upaljenim mobitelima? Jesmo li spremni izaći iz svojih komotnosti da bismo izašli u susret potrebnome? Isus je jasan i važno je sada odazvati se na njegov poziv da bismo jednog dana mogli radosno podići glave jer se približilo naše otkupljenje. Danas smo pozvani živjeti evanđelje, kako bismo spremni dočekali Zaručnika.
s. Barbara Bagudić, OP
