XXVI. nedjelja kroz godinu
ČITANJA:
Br 11,25-29; Ps 19,8.10.12-14; Jak 5,1-6; Mk 9,38-43.45.47-48
Današnje prvo čitanje nam pred oči stavlja lik Mojsija i jedan događaj u kojem upoznajemo Mojsijevu velikodušnost i mudrost. Od djetinjstva Mojsija gledamo kao osobu koja štapom razdvaja Crveno more, kao osobu koja čini čuda, donosi deset zala na egipatski narod i čini još mnogo drugih izvanrednih stvari. Posve sigurno, Mojsije jest izvanredna osoba, ali kad čitamo Knjigu izlaska, ako smo otvorena srca, možemo upoznati jednog toliko običnog, jednostavnog Mojsija, koji zapravo nije činio toliko izvanrednih stvari, ali je svoje pouzdanje stavio u Gospodina koji je činio čudesa u Mojsijevu životu, a tako i u životu Izraelskog naroda.
Već od samog rođenja na čudesan je način sačuvan njegov život, a tako je i cijeli njegov život protekao. Gospodin ga je izabrao i poslužio se s njime kako bi svoj izabrani narod doveo do slobode. Nekoliko detalja mi se čine zanimljivima. Jedan detalj je njegovo sazrijevanje od buntovnog mladića do odraslog zrelog čovjeka koji slijedi Božje upute unatoč tome što je svjestan svojih nedostataka i mana. Sjećamo se kako je u mladosti ubio Egipćanina jer je tukao Hebreja. Vidimo kako je bio nagle naravi, obuzet gnjevom i srdžbom koju nije mogao svladati. Zbog svega toga je pobjegao da bi spasio život. U današnjem prvom čitanju ga vidimo kao mudrog starca, koji nije sebičan, koji želi da svi ljudi prorokuju, koji nije ljubomoran, koji dijeli svoje darove s drugima. Vidimo ga kao osobu koja se raduje s radosnima i želi dobro svima.
To je i poziv i poticaj svima nama koji se osjećamo slabi i nesposobni da bismo služili Gospodinu. Pozvani smo prihvatiti svoja ograničenja i svoje slabosti znajući da poput sv. Pavla sve možemo u onome koji nas jača. To je ujedno i put poniznosti, kojeg nam preporuča današnji psalam. Kada vidimo sebe u istini, onda znamo da se doista nemamo čime hvaliti.
Zanimljivo je vidjeti i njegovo opiranje Božjem pozivu. „Tko sam ja da se uputim faraonu?… Oprosti Gospodine, ne bi li poslao koga drugoga?“ U suprotnosti je to s Mojsijem kojeg vidimo kako silazi s brda s dvije ploče saveza i to toliko da nam se čini da to nije ista osoba. Kako je od nesigurnog Mojsija došlo do velikog i snažnog Mojsija? Prije svega jer je slušao Božji glas i postupao kako nam i psalam govori, pomno pazeći na Gospodnji zakon.
I nas Gospodin, poput i Mojsija potiče da svoj život stavimo u njegove ruke i svoje pouzdanje stavimo u Njega i na taj način odgovorimo na njegov poziv. Ne gledajući u svoje mane, već gledajući u njegovu ljubav. Ne misleći na svoja ograničenja, već misleći na njegovo neizmjerno milosrđe prema nama. I naš život može postati izvanredan, ako slušamo Gospodnje naredbe i slijedimo njegove poticaje. Neka se tako doista i dogodi.
s. Barbara Bagudić, OP
