XXV. Nedjelja kroz godinu
ČITANJA:
Mudr 2,12.17-20; Ps 54,3-6.8; Jak 3,16 – 4,3; Mk 9,30-37
Isus s učenicima putuje kroz Galileju. Poučava ih. Drugi ne znaju gdje su. Pošli su za vođom, trebaju vremena za sebe, za pouku, za tumačenja i razumijevanje Pisma…. Isus ponovno govori da uskoro neće više biti među njima, najavljuje svoju muku i slavu. Učenici ne razumiju takav govor, boje se pitati, ne znaju odgovor, boje se tumačenja. Žele živjeti s Njim više i bolje, a u neznanju ne prate njegove misli… Isusova riječ u putu od Galileje do Kafarnauma nije im otvorila oči da u njemu prepoznaju Mesiju koji trpi zgažen, koji ne nosi krunu i nema žezlo u rukama, koji ne sjeda na prvo mjesto niti traži za sebe privilegije! Apostolima je važno tko je prvi među njima, žele vlast, a Isus stavlja pred njih dijete. Oni traže za sebe dobra mjesta, a Isus ih zove na služenje! Nije lako služiti! Nije lagan Isusov put!
Cjelokupnu misiju i poslanje Krista na zemlji možemo gledati kroz služenje. Od navještenja njegova rođenja i odabira Marije koja kaže: Evo službenice Gospodnje! , preko glasa s neba na Jordanu koji govori – Slušajte ga! , pa sve do posljednje večere i pranja nogu učenicima, Isus drugima služi.
Danas, izvana gledano, u nazivu i suvremenom korištenju pojma služiti, služenje izgleda kao gubljenje sebe, nešto manje vrijedno u odnosu na onog kome služimo. No, u Isusa nije tako.
Tek kada smo na raspolaganju drugome, kada smo zauzeti za drugoga, kada brinemo i želimo napraviti dobro drugome, kada nije važno da se dobro koje činimo ističe ili naglašava, kada kao dijete s povjerenjem u Oca činimo radosnim svako biće od Boga stvoreno, može se u nama i drugima očitovati naša veličina! Možda iz djeteta koje raste, mijenja se i usavršava dostignemo i prihvatimo puninu milosti Božje!
Kada služeći braći i sestrama iz dana u dan, iz situacije u situaciju, bezrezervno i velikodušno, u ljubavi i prihvaćanju darujem sebe, svoje vrijeme, svoje poštovanje, svoju otvorenost i velikodušnost, svoj trud i umor, možda možemo reći da smo na dobru putu, možda se u nama i po nama pravilno ocrtava slika utjelovljenog Krista! Možda možemo biti poziv i svjedoci Onoga koji nas je htio i smjestio na ovaj dio darovanog Svemira! Možda…
s. Jaka Vuco, OP
