Dvadeset druga nedjelja kroz godinu
Mnogo je uredaba ljudskih kojima čovjek pokušava oblikovati, po svojim mjerilima urediti i doraditi riječ Božju. Jedni ulažu napore da bi Božju riječ učinili manje zahtjevnom kako bi je bez ikakve predanosti živjeli, ili mirne duše ignorirali. Drugi nastoje riječ Božju licemjerno zamutiti površnošću i plitkoćom kako bi se i bez imalo truda mogli prikazivati religioznima.
Manje je onih koji sa svom krotkošću primaju usađenu Božju riječ koja ima moć spasiti duše. Mnogo je slušatelja Božje riječi koji se zavaravaju, a malo je onih slušatelja koji vjeruju Božjim riječima i žive ih.
Svakoga od nas se tiču Isusove oslobađajuće riječi: Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske. Okovi koji nas razdiru nose predznak besplodnog legalizma, opsluživanja propisa u kojima su ljubav, služenje, milosrđe i pomirenje nepoznanice.
Kada se ljubav isključuje, tada se srce čovječje mijenja – postaje oholo. I spirala se nastavlja, oholo srce se udaljuje od Božje ljubavi.
Isus nam je rekao: Gdje ti je blago, ondje ti je i srce. Je li moje blago u Božjoj riječi ili ljudskoj uredbi? Sve što u životu odabiremo i radimo može izgladnjivati naše srce ili ga hraniti pa tako naše srce daje ono što ima.
Naša su srca prečesto beživotna i žedna pored izvora života. Umaraju nas grčevitost i napetost napora koji podnosimo dok izvršavamo tek izvanjske religiozne aktivnosti, umjesto da budemo otvoreni za dar Božje riječi, darove Duha Svetoga. Neovisno o tome donosi li nam djelovanje Duha Svetoga kušnju ili utjehu, ono je uvijek plodno za rast našega srca u ljubavi, u riječi Božjoj.
Ljudske uredbe koliko god se naizgled oslanjale na riječ Božju, ipak umanjuju ili ne dopuštaju prihvaćanje vlastite malenosti i pouzdanje u Boga.
Srce koje je daleko od Boga i Njegove riječi, sve svoje nade polaže u ljudsku snagu zanemarujući Božju, priljubljuje se uz ljudsku mudrost bježeći od mudrosti križa.
Priklanjamo se sitnoj ljudskoj bijedi i naravi i gledamo u njima svoja mala božanstva umjesto da što dublje uđemo u svijetlo Božje riječi i postanemo svjesni tvrdoće svoga srca i predamo ga milosrđu Božjem.
Rizik života u blizini vatre – Božje riječi jest iskustvo ljudske krhkosti i slabosti, a toga se nekako najviše bojimo.
Zato molimo sa sv. Tomom Akvinskim: Daj mi, Gospodine Bože, srce budno, da ga ni jedna radoznala misao ne odvrati od Tebe. Daj srce plemenito da ga ni jedan nedostojan osjećaj ne povuče dolje. Daj srce ispravno da ga nijedna naopaka nakana ne usmjeri nakrivo. Daj srce čvrsto da ga ne slomi ni jedna nevolja. Daj srce slobodno da ga ni jedan silovit osjećaj sebi ne podvrgne.
s. Mirjam Peričić OP
