• DUHOVNOST

Gospodine, kome da idemo?

 

Međusobne rasprave ljude često više razdvajaju umjesto da ih dovedu u suglasje oko nečega. To se upravo dogodilo učenicima nakon Isusove izjave: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima život vječni …“  Nastao je žamor, prepirka, ljutnja, agresija i sve je utihnulo. Većina se okrenula i otišla, samo je mali broj ostao. Isus je neko vrijeme šutio. Nije ih uvjeravao, nije im ničim olakšavao situaciju, nije više tumačio. Samo se odjednom čulo pitanje: „Ne kanite li i vi otići?“

Mnoge Isusove riječi i tvrdnje su i danas razlog prepirki i razlog napuštanja pravoga puta koji jedino vodi k pravom cilju. Neki pokazuju nerazumijevanje i neshvaćanje, drugi prezir i ismijavanje, treći samo odmahnu rukom, okrenu se i sebi pronađu novi put i široka vrata.

Pokazatelj je to kako mi ljudi ljudskim umom i zaključivanjem prilazimo istinama koje ne pripadaju dimenziji razuma. Ova Isusova tvrdnja je nerazumljiva i neobjašnjiva ljudskom razmišljanju, jer prelazi u sferu vjere, a naša vjera je često manja od zrna gorušice. Nismo sposobni prihvatiti otajstva vezana uz Boga i Božansko. Možda se i mi znojimo oko iste sumnje: kako se hraniti ljudskim mesom kojeg možemo opipati i ispred sebe vidjeti. Kako možemo piti krv tog živog čovjeka koji ispred nas stoji. To je zato što naše ljudske oči vide materijalno, um spoznaje ono što se može dokazati i nečim potvrditi. Problem je u činjenici što su Isusovi sunarodnjaci pred sobom vidjeli samo čovjeka, a oni nisu ljudožderi. Božanstvo im je skriveno. Samo vjera čovjeka može uvesti u tu tajnu, samo vjera otkriva pravo značenje tih riječi.

Apostol Petar, očito nadahnut Duhom Svetim, sa par riječi tumači da je riječ o tajni vjere koja se prihvaća ili odbacuje, po kojoj živimo ili ćemo biti izgubljeni. „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga. I mi vjerujemo i znamo: Ti si svetac Božji.“ Slobodni smo prihvatiti ili odbaciti Isusove riječi, pa u skladu s izborom uređujemo vlastiti život. U skladu s prihvaćanjem Isusova dara postajemo sol i svjetlo zemlje ili nismo ni za što. Bog se na nas ne može osloniti.

Nije uvijek lako sve razumjeti i prihvatiti ni u ovom opipljivom svijetu, ali se oslanjamo na riječi stručnjaka, pa zauzimamo stav. Mnogo je teže vjerovati jer tu mnogo ne koriste naravni darovi. Krist traži od nas vjeru, jer će nas jedino vjera uvesti u tajne života vječnoga i pomoći nam da prihvatimo sve  što Isus od nas traži. Prava vjera oblikuje ljudski život, a život po uzoru na Krista jača našu vjeru.

Već u Starom Zavjetu za Jošuina vremena Izraelci su trebali birati između Jahve, Boga svojih otaca i bogova naroda u čiju su zemlju došli. Prije nego li su se oni snašli, Jošua je izjavio: Ja i moj dom služit ćemo Gospodinu. Poučeni Jošuinom odlukom i ostali Izraelci se priklanjaju Jahvi.

U slučaju euharistijskog kruha i vina, Petar istupa s čvrstim uvjerenjem i odlučnošću pa se pred svima jasno  opredjeljuje. Bio je uvjeren da je Isus, pravi Put i Život.

Postoje činjenice koje se ne mogu uvjerljivo objasniti, a za život su veoma bitne. Duh Sveti je tu da nas oduševi za njih, da ih objasni na prihvatljiv način. Isus je za života na zemlji govorio: Vi to sad ne možete shvatiti. Kad dođe Duh Istine , On će Vas poučiti u svu istinu. „ On čovjeka poučava kako usvojiti vjerske istine i kako ih utkati u osobni život. Na koncu nam je samo zaključiti zajedno s Petrom: „Gospodine, kome da idemo. Ti imaš riječi života vječnoga.“

s. Katarina Maglica, OP

Najnovije